Sintetičke stanice koje su nastale kombiniranjem komponenata bakterije Mycoplasma s kemijski sintetiziranim genomom mogu rasti i dijeliti se u stanice sličnog oblika i veličine, baš kao što to čini većina bakterijskih stanica.
Biotehnolog Craig Venter i njegovi kolege iz Instituta J. Craig Venter u San Diegu objavili su 2016. da su stvorili sintetičke “minimalne” stanice. Genom u svakoj stanici sadržavao je samo 473 gena za koje se smatra da su ključni za život. Te stanice su nazvali JCVI-syn3.0 i mogle su rasti i dijeliti se na agaru (hranjivoj podlozi) te stvarati kolonije stanica.
No, kada su pomnije analizirali umjetne stanice, Venter i njegovi kolege primijetili su da se ne dijele jednoliko i ravnomjerno i da ne stvaraju identične “stanice potomke” kao što to čini većina bakterija iz prirode. Umjesto toga, proizvodili su potomke bizarnih oblika i veličina, piše New Scientist.
“Stanice JCVI-syn3.0 su izbacile sve dijelove genoma za koje su mislile da nisu bitni za rast. No njihova ideja onoga što je neophodno za rast išla je u korist stvaranja lijepih kolonija koje rastu na hranjivoj podlozi, a ne stvaranju stanica koje se dijele na jednolik način”, rekla je molekularna biologinja Elizabeth Strychalski iz američkog Nacionalnog instituta za tehnologiju.
Strychalski i njezini kolege su stoga u sintetičke stanice uveli druge gene, a zatim pratili kako oni utječu na rast stanica pod mikroskopom. Evidentirali su sedam gena koji su utjecali na to da se stanice dijele na jednolik način.
“Minimalna stanica ima mnogo gena čije su funkcije nepoznate. Iako ne znamo što točno čine, oni su neophodni da bi stanica živjela. Uglavnom, ovo je vrlo uzbudljivo područje za buduća istraživanja”, smatra Strychalski.
“Ovo je istraživanje nevjerojatno važno za razumijevanje na koji način život funkcionira i koji su geni potrebni za funkcionalno upravljanje stanicama”, kazao je biotehnolog Drew Endy sa Sveučilišta Stanford.
Istraživanje naziva Genetic requirements for cell division in a genomically minimal cell objavljeno je u časopisu Cell.
Imperij, New Scientist
