Mahovina (lat. Bryophyta) najjednostavnija je kopnena biljka koja se još naziva i nevaskularnom stablašicom. Mahovine su male biljke koje su rasprostranjene na tlu, ali se mogu naći i na kori drveta, uz rijeke, na stijenama ili na šljunku. Od nižih se tijela razlikuju zbog nespolnih i spolnih organa, a najbliže su papratima. Dugo su se svrstavale u isti rod, ali su danas podijeljene u zasebne odjeljke.
Kod uzgoja mahovine potrebno je voditi računa o količini vlage koja je prisutna u tlu. Mahovina zahtijeva konstantnu vlagu tla od 60%. Najbolji način navodnjavanja nasada mahovine predstavlja orošavanje ili umjetna kiša. Mahovine koje se uzgajaju u teglama također je najbolje zalijevati odozgo. One nisu osjetljive i na povećanu količinu vode, stoga nije bitno imati dobro drenirano tlo. Sav višak vode čuvaju za vrijeme suše.
Mahovine su specifične po tome što hranjive tvari ne koriste iz zemlje, već ih apsorbiraju iz zraka. Iz tog razloga one su odličan početak za druge vrste. Naime, tlo koje prekrije mahovina, postaje hladnije, zadržava vlagu te akumulira hranjive tvari iz atmosphere. Kod uzgoja mahovine nije potrebna prihrana, već one stvaraju prihranu za druge kulture.
Mahovina se razmnožava spolnom i nespolnom generacijom. Samonikla je, a na proces razmnožavanja čovjek ne može utjecati. Nespolno se razmnožava sporama iz tobolca koje niču u dodiru s vodom. Što se tiče spolnog razmnožavanja, ono se obavlja oplodnjom prokličnice koja je razvila ženske i muške spolne organe. Za uzgoj mahovine koristi se dio otrgnute mahovine sa zemlje.
Andrea Jakovčević, foto: Pixabay