Ako vas prijatelji koji su vas voljeli prekriže jer propadaju znači da su ozbiljno računali na vas i da ste im dali povoda da im budete “rame”. Takvo stanje svijesti više nije sasvim ubrojivo, već psihijatri kažu polubrojivo. Postaju im svi izdajnici koji su im “mogli pomoći a nisu” i postaju im trajni neprijatelji a granice znaju sezati do nekontrolirane mržnje da i zlopotrebe sva sredstva protiv vas.
Tu više nema racijuma. Ne pričate sa istom osobom osim ukoliko ona ne vidi da želite je razumjeti. Ovo je jako važno jer ljudi osuđuju one koji pred bankrot ili mogući novi uspon propadaju, to vam je kao da sa vama propada cijeli svijet oko vas. Čovjek se počinje odvajati od stvarnosti i osjeća se neshvaćeno, nevoljeno, odbačeno a tada kreću i očaj, beznađe i strah koji zavlada njima.
Što su više očekivali to su više razočarani a razočarenje je jedno duboko stanje koje dovodi često i smisao života u pitanje. Samoosuđivanje i samoubojstva su česta kod ljudi koji su empatični i daju mnogo za druge, a ne dobiju nazad ništa. Svi njihovi snovi ako nisu okruženi pravim društvom padaju u vodu i sva njihova uvjerenja. Zapravo, postoji izreka koja kaže “Ne postoje samoubojice, njih su ubili drugi.” U Hrvatskoj je prosjek 1,5 dnevno suicid osoba koje su razočarane i potpuno neshvaćene. Često okolina nema dojam da su spremni to počiniti, no ljudi različito reagiraju na odrđene tragedije ili krah. Nekoga pogodi metak pa nema posljedica, a nekom prođe pokraj uha pa dobije PTSP. Tako i različito ljudi doživljavaju svoj neuspjeh koji može biti put u uspjeh.
Sa druge strane je vazno kako se vratiti uspjehu ili kako zaustaviti se od propasti i krenuti naprijed. Mnogi ljudi za razliku od vecine imaju strah od ponavljanja, tj. strah od propasti (siromastva)
Stanje uma se stvara. Nije ga moguće kupiti, moguće ga je samo stvoriti. Najdestruktivniji strah, strah od siromaštva, nije ništa drugo doli stanje uma! No, dovoljno je da uništi čovjekove izglede za uspjeh u bilo kojem pothvatu. Taj strah ograničava sposobnost razmišljanja, uništava sposobnost maštanja, narušava samopouzdanje, potkopava entuzijazam, osujećuje nastojanja, vodi u neodređenost cilja, potiče oklijevanje i onemogućava samokontrolu. Čovjekovu osobnost lišava privlačnosti, onemogućava razumno zaključivanje, odvraća pozornost, potkopava ustrajnost, potpuno poništava moć volje, uništava ambiciju, otežava pamćenje i priziva neuspjeh u svakom zamislivom obliku; uništava ljubav i fine emocije srca, razara prijateljstva i priziva nevolju u stotinu oblika, vodi u nesanicu, patnju i nesreću – i sve to unatoč očitoj istini da živimo u svijetu izobilja svega što srce može poželjeti.
Između čovjeka i njegovih žudnji ne stoji ništa osim neodređenosti svrhe. Strah od siromaštva nesumnjivo je najdestruktivniji od svih strahova. Nalazi se na vrhu strahova jer ga je najteže prevladati. Strah od siromaštva je osjećaj od kojeg se može umrijeti naročito jer ljudi imaju ambiciju uspjeti a pali su. Gotovo sve životinje vođene su instinktima, no njihove su sposobnosti “razmišljanja” ograničene, pa stoga fizički vrebaju jedna drugu. Čovjek, sa svojim nadmoćnim osjećajem intuicije te sposobnošću razmišljanja i zaključivanja, svojega bližnjega ne proždire tjelesno; on pronalazi veće zadovoljstvo u tome da ga “proždire” financijski.
Čovjek je toliko pohlepan da su doneseni svi mogući zakoni koji će ga zaštititi od njegovoga bližnjega. Čovjeku ništa ne donosi toliko patnje i poniženja kao siromaštvo! Duboko značenje ove tvrdnje shvatiti će samo oni koji su iskusili siromaštvo. Nije čudo da se čovjek plaši siromaštva. Čovjek je, zahvaljujući mnogim iskustvima, naučio da nekim ljudima ne može vjerovati kada su posrijedi novac i zemaljska dobra. Čovjek toliko žarko želi posjedovati bogatstvo da će ga steći kako god može: legalnim metodama, ako je moguće, a ako je nužno, i na ostale načine.
Samoanalizom biste mogli otkriti slabosti koje niste skloni priznati. Takav oblik preispitivanja ključan je za sve one koji od života zahtijevaju više od osrednjosti i siromaštva. Preispitujući se točku po točku, imajte na umu da ste sami sebi i sudac i porota, tužitelj i branitelj, tuženi i tužitelj te da se vama sudi. Iskreno se suočite s činjenicama. Postavite si konkretna pitanja i zahtijevajte izravne odgovore. Kada završite s preispitivanjem, znat ćete mnogo više o sebi.
Smatrate li da pri tom preispitivanju samoga sebe ne možete biti nepristrani, zamolite nekoga tko vas dobro poznaje da vam pri tom postupku posluži kao sudac. Vaš je cilj otkriti istinu. Otkrijte je bez obzira na cijenu, čak i ako ćete privremeno osjećati stid! Na pitanje čega se najviše plaše, većina ljudi će odgovoriti: “Ničega se ne plašim”. Taj odgovor u većini slučajeva neće odgovarati istini jer malo ljudi uviđa svoju duhovnu i tjelesnu sputanost, ograničenost i poraženost nekom vrstom straha.
Emocija straha toliko je prikrivena i duboko ukorijenjena da čovjek pod njezinim teretom može proživjeti cijeli život i nikada je ne postati svjestan. Prisutnost tog univerzalnog neprijatelja moguće je otkriti isključivo hrabrom analizom. Kad započnete takvu analizu, prodrite duboko u svoj karakter.
Eva Kesler
