Mnogo, vjerovali ili ne, ima ljudi koji osjećaju krivnju, iako nisu sudjelovali direktno u nečemu lošem. Ovo se može dogoditi zbog psiholoških i neuroloških mehanizama koji utječu na osjećaj odgovornosti i moralne svijesti. Takvi slučajevi često se javljaju u sljedećim situacijama:
1. Survivor guilt (krivnja preživjelog)
Ljudi koji su preživjeli nesreće, ratove ili bolesti često osjećaju krivnju jer su preživjeli dok drugi nisu. Primjeri uključuju vojnike, preživjele prometnih nesreća ili osobe koje su preživjele prirodne katastrofe.
2. Lažna krivnja kod emocionalne manipulacije
U emocionalno manipulativnim odnosima, osoba može biti uvjerena da je odgovorna za nešto što nije učinila. To je često prisutno u toksičnim obiteljskim i partnerskim odnosima gdje ju se stalno okrivljuje da je za sve kriva. Nakon izvjesnog vremena osoba ima stalni osjećaj pravdanja i branjenja i kada je više ne optužuje nitko za ništa. To ukazuje da je osoba bila ili je obiteljski zlostavljana.
3. Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) – “moralna OCD”
Neki ljudi s OKP-om mogu osjećati intenzivnu krivnju za misli koje nikada nisu pretočili u djela, bojeći se da su na neki način moralno loši. Nametnuto im je ili vjerski ili sustavno da nešto nije ispravno. To je postala opsesivna kočnica sa kojom se bore.
4. Depresija i anksiozni poremećaji
Ljudi s depresijom često imaju iskrivljenu percepciju odgovornosti i osjećaju se krivima čak i za stvari koje su izvan njihove kontrole. Često puta preispituju što su mogli napraviti i kako ispraviti društvena stanja.
Ljudi koji su preživjeli nesreće, ratove ili bolesti često osjećaju krivnju jer su preživjeli dok drugi nisu. Primjeri uključuju vojnike, preživjele prometnih nesreća ili osobe koje su preživjele prirodne katastrofe.
2. Lažna krivnja kod emocionalne manipulacije
U emocionalno manipulativnim odnosima, osoba može biti uvjerena da je odgovorna za nešto što nije učinila. To je često prisutno u toksičnim obiteljskim i partnerskim odnosima gdje ju se stalno okrivljuje da je za sve kriva. Nakon izvjesnog vremena osoba ima stalni osjećaj pravdanja i branjenja i kada je više ne optužuje nitko za ništa. To ukazuje da je osoba bila ili je obiteljski zlostavljana.
3. Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) – “moralna OCD”
Neki ljudi s OKP-om mogu osjećati intenzivnu krivnju za misli koje nikada nisu pretočili u djela, bojeći se da su na neki način moralno loši. Nametnuto im je ili vjerski ili sustavno da nešto nije ispravno. To je postala opsesivna kočnica sa kojom se bore.
4. Depresija i anksiozni poremećaji
Ljudi s depresijom često imaju iskrivljenu percepciju odgovornosti i osjećaju se krivima čak i za stvari koje su izvan njihove kontrole. Često puta preispituju što su mogli napraviti i kako ispraviti društvena stanja.
5. Sexualno zlostavljana djece kad odrastu
Većini zlostavljanih se uopće ne vjeruje kada se odluče povjeriti nešto tako intimno. Ako imaju osjećaj povjeriti. Oni također osjećaju suodgvoronost jer im je predator nasilnik nametnuo da su one izazvale čin. Objasne im da su jednako krivi ili da ne smiju ponavljati iako je jasna razlika u godinama. Osobe mogu razviti poremećaje koji rezultiraju potrebom priznanja mada jako malo ljudi to povjeri. Nakon toga zlostavljane žrtve stalno traže opetovano riječi potvrde da im se vjeruje da ne lažu. Time je trauma veća jer ukazuje da su bili negirani i čak strašnije višestruko zlostavljani.
6. Fenomen “krivnje svjedoka”
Osoba može osjećati krivnju zato što nije intervenirala u nekoj nepravdi, čak i ako nije imala moć to spriječiti.
7. Sindrom impostora
Neki uspješni ljudi osjećaju krivnju jer vjeruju da ne zaslužuju svoj uspjeh, misleći da su prevarili druge ili da su samo imali sreće.
6. Fenomen “krivnje svjedoka”
Osoba može osjećati krivnju zato što nije intervenirala u nekoj nepravdi, čak i ako nije imala moć to spriječiti.
7. Sindrom impostora
Neki uspješni ljudi osjećaju krivnju jer vjeruju da ne zaslužuju svoj uspjeh, misleći da su prevarili druge ili da su samo imali sreće.
Neurološka osnova
Istraživanja pokazuju da regije mozga poput prednjeg cingularnog korteksa i orbitofrontalnog korteksa igraju ulogu u osjećaju krivnje. Osobe s hiperaktivnim tim regijama češće osjećaju krivnju, čak i kada za to nema objektivnog razloga. Osjećaj krivnje bez stvarne krivnje može biti opterećujući, ali ga je moguće prepoznati i kontrolirati kroz terapiju, introspekciju i razumijevanje vlastitih emocionalnih obrazaca.
Istraživanja pokazuju da regije mozga poput prednjeg cingularnog korteksa i orbitofrontalnog korteksa igraju ulogu u osjećaju krivnje. Osobe s hiperaktivnim tim regijama češće osjećaju krivnju, čak i kada za to nema objektivnog razloga. Osjećaj krivnje bez stvarne krivnje može biti opterećujući, ali ga je moguće prepoznati i kontrolirati kroz terapiju, introspekciju i razumijevanje vlastitih emocionalnih obrazaca.
Imperij
