Zločinci u Cetinju imali su ozbiljne dijagnoze kako nam je rekao specijalist psihijatar želeći ostati anoniman zbog sigurnosti svog života i posla. Smatra da treba javnosti iznjeti što je razlog makar kršio tajne, kako se zločini ne bi ponavljali. Njegova terminologija stručnog riječnika je izuzetno uvjerljiva i odlučili smo građanima dati odgovore što se ovo događa. Kako nam je izjavio psihijatar, obe ubojice iz Cetinja: Borilović 2022 i Martinović 2025 su imale dijagnoze paranoidne psihoze sa narcističkim i depresivnim poremećajem ali nisu dobili službeno te šifre i nisu adekvatno liječeni te takve osobe većinom ne prihvaćaju suočenje sa svojom bolešću. Takve osobe nažalost su nesuradljive sa psihijatrom, mnogi psihijatri im ne znaju priopćiti na pravi način da su ozbiljno razboljeni i da se moraju liječiti čak i cijeli život. Jako je nekome teško tko je došao sam priopćiti da je duže vremena bolestan, a da to ne zna i to uvrijedi ego osobe. Većina njih dođe radi drugih razloga i većina izbjegne susret sa psihijatrom tako da i nije klasificirana. Ako ih i policija dovede na hitni prijem zbog nekog incidenta ili prijetnji tu se ne može baš uvijek utvrditi dijagnoza, ali često netko od obitelji ili okolice prijavljuje da ima probleme. No psihijatri nemaju ni sudske ovlasti. A ako im psihijatar priopći od čega boluju imate pacijente koji počinju bježati od psihijatra i samim time smatraju psihijatra osobnim neprijateljom. Ljudi sa takvim dijagnozama su opasni po život i treba se otvoreno govoriti o ovoj temi a ne sve držati pod tajnosti.
Ipak su žrtve svi ranjeni, obitelji i očevici, zasigurno stotine ljudi i više će nakon ovog događaja razviti traumu poput PTSP. “Kod pokojnih ubojica i sličnih njima su simptomi često: povlačenje u sebe, opsesivne crne misli, uvjerenje da im se radi o glavi, neki ističu ukletost, neki traže pomoć dok su neki u fazi da ne vjeruju da im itko može pomoći, smatraju se poniženi, doživljavaju izuzetno snažno negativne emocije i osobno, pustoš u duši, apatija, visoki ego, do trenutka kada počinju čuti nepostoježe zvukove i imati halucinacije. Takve osobe mogu imati redni broj i nemati, one u svojoj bolesti imaju inteligenciju ali ne racionalnu, tako da mnoge stvari izgledaju planske ili ne, no planovi su proizvod bolesnog uma a ne zdravi redosljed, npr on može smatrati da mu je jedan dio kuće obitelji okrenuo se protiv njega i radi mu o glavi, također može u djeci vidjeti demone koji ga napadaju, i takva osoba u uvjerenju da će riješiti svoje probleme kreće u obranu koja je samo psihotični proizvod njenog uvjerenja.” – oslikao nam je stvarno stanje uma psihijatar iz BIH koji poznaje kolege u Crnoj Gori.
Iako se najviše priča o ubijenima zanemaruje se da su osim tragično preminulih, ranjenici u najvećoj životnoj traumi i strahu, njihove duševne i fizičke boli smogu ostati trajne, jer su vidjeli sve što nisu htjeli vidjeti. Također obitelji od žrtvi trpiti će nesagledivu patnju kao i očevici cijelog događaja koji mogu razviti jedan oblik PTSP. Zato je potreban hitan support svim ljudima koji su bili svjedoci tragedije i pomoći da savladaju bol i patnju zajedno i udruže se. Analiza psiholoških profila Vuka Borilovića i Ace Martinovića, počinitelja masovnih ubojstava na Cetinju, pruža uvid u moguće čimbenike koji su doveli do njihovih zločina.
Vuk Borilović (34) je 2022. godine u Cetinju ubio deset sugrađana i ranio šest prije nego što je i sam ubijen od policije. Kriminolog i psiholog prof. dr. Dobrivoje Radovanović istaknuo je da prema dostupnim informacijama, ne vjeruje da je Borilović bio mentalni bolesnik, jer bi se to ranije manifestiralo u njegovim odnosima s okolinom. Prema izjavama supruge, Borilović je nekoliko dana prije zločina pokazivao čudno ponašanje, primjetila je neobično ponašanje, psihičke smetnje i da treba psihijatra. Prof Radanović je potpuno površno ocjenio zdravstveno stanje ubojice Borilovića.
Aco Martinović (45) je 01.01. 2025. godine u Cetinju ubio 12 osoba i ranio četiri, nakon čega je počinio samoubojstvo. Prema informacijama koje je pružila policija, Martinović je 2005. godine bio uvjetno osuđen zbog nasilničkog ponašanja, a tada je kod njega primijećeno asocijalno ponašanje te je zatražen psihijatrijski pregled. Propisana mu je terapija u Domu zdravlja, ali nije upućen u specijaliziranu zdravstvenu ustanovu. Osobe koje su ga poznavale opisale su ga kao čudnog psihološkog profila, s izraženom ljubomorom prema drugim ljudima. Martinović je shvatio da ima psihičke probleme i prihvatio je jedan vid terapije, no očigledno je da je dijagnoza brzo zaključena. Ovakve dijagnoze zahtjevaju u prvom udarnom liječenju farmacijski udar na “crne misli”. U početku ne mora odmah upaliti ali uglavnom se uspije u terapiji.
Utjecaj na žrtve i zajednicu
Posljedice ovih zločina su duboke i trajne. Preživjeli i obitelji žrtava suočavaju se s teškim traumama koje mogu imati dugoročne psihološke posljedice. Gubitak voljenih osoba, osjećaj nesigurnosti i narušeno povjerenje u zajednici mogu dovesti do razvoja posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), depresije i drugih mentalnih zdravstvenih problema. Važno je napomenuti da su informacije o mentalnom zdravlju pojedinaca često povjerljive i podložne zaštiti privatnosti, te stoga potpuni detalji možda nisu dostupni javnosti. Osim toga, psihološki profili počinitelja mogu pružiti uvid u moguće motive i čimbenike koji su doveli do zločina, ali ne mogu u potpunosti objasniti ili opravdati njihove postupke. No svi se građani slažu, da treba više razovarati o ovim stvarima kako bismo pomogli ljudima kojima uopće takve stvari padaju na pamet. Da nisu sami i da jedan telefon im može pomoći da shvate da imaju nekoga uza sebe tko će ih shvatiti i spasiti ih od sebe i drugih opakih namjera koje će ih trajno obilježiti, a svako sutra može donijeti i donese nešto bolje.
Imperij tim
