Velike riječi čuvenog psihijatra: Njegovi savjeti liječe dušu, a jedan je izuzetno važan!
Lekcije koje je austrijski neuropsihijatar Viktor Frankl naučio na težak način zvuče jednostavno i u tome je njihova ljepota. Tisuće knjiga samopomoći se objavi svake godine, obećavajući ključ za sreću i otkrivanje smisla života, ali memoari Viktora Frankla iz 1946. baveći se surovom tragedijom drugog svjetskog rata, nude jedinstven i jednostavan odgovor. Frankl kaže da pronalaženje sreće počinje odustajanjem od potrage za srećom.
Viktor Frankl napisao je psihološke memoare pod nazivom “Zašto se niste ubili”. Kroz svoja i iskustva drugih logoraša Auschwitz, predstavio je svoju teoriju logoterapije po kojoj je smisao, a ne uspjeh ili sreća, sila koja pokreće ljudski život. On piše: „Život ne čine okolnosti nepodnošljivim, već nedostatak smisla i svrhe. Kada više ne možemo da promjenimo situaciju, izazvani smo da promjenimo sebe.“
Logoterapija se manje bavi prošlošću i ispitivanjem svijesti, ona je okrenuta budućnosti. Na pitanje, šta je smisao života, on odgovara:
„Životni smisao se razlikuje od čovjeka do čovjeka, iz dana u dan, iz sata u sat. Zato i nije tako važan opći smisao života, koliko specifičan smisao života u datom trenutku. Postaviti tako uopćteno pitanje bilo bi kao da pitamo šahovskog majstora koji je šahovski potez najbolji na svijetu. Jednostavno, nema najboljeg, ili čak dobrog poteza koji ne bi zavisio od situacije u igri i od osobina protivnika”. Ne možemo da biramo svoje okolnosti, ali možemo da biramo svoj stav.
Frankl kaže da, kada je sve drugo oduzeto, čovjek i dalje ima svoju posljednju slobodu, a to je sloboda da ‘bira svoj stav u bilo kakvom sklopu okolnosti’. Mi donosimo odluku da nastavimo dalje, da nastavimo da se budimo i živimo svoj život svaki dan, zato što vjerujemo da postoji neka viša svrha – da naša patnja nije uzaludna. „Na neki način, patnja prestaje da bude patnja u trenutku kada dobije smisao, kao što je smisao žrtvovanja“.
Ljubav je čuvar smisla
Smisao može doći iz različitih izvora, ali ni jedan nije snažniji od ljubavi. Frankl piše da je u rovovima doživio istinu starog klišea da ‘sve što ti je potrebno je ljubav‘. Misli o voljenima, Frankl piše, pružaju čovjeku osjećaj blagostanja makar na trenutak, čak i kada mu ništa više nije ostalo.
„Po prvi put u životu sam osetio istinitost onoga što su toliki mislioci izrekli kao poslednju mudrost svog života i što su toliki pesnici opjevali: da je ljubav posljednje i najviše do čega se ljudska egzistencija može vinuti“.
Život zahtjeva smisao za humor
Frankl vjeruje da birajući smjeh i smisao za humor, više nego bilo šta drugo nam može pomoći da se ‘uzdignemo iznad svake situacije’. On objašnjava da su zatvorenici pronalazili male momente slobodnog vremena tokom kojih bi pričali viceve i smijali se. „Pokušaj humora i promatranja svega u humorističkom svijetlu stvara vještinu koja se zove umjetnost življenja“.
Uspjeh i sreća nisu kraj i nemaju kraj
Frankl je želio činjenicu da suvremeno društvo sebe opisuje kroz dostignuća, što umanjuje vrijednost onih koji nisu nužno toliko uspješni i sretni kao drugi. Njegov savjet za sretan (i uspješan) život je da se ne juri za uspehom, već umjesto toga pustiti uspjeh da nas prati kao neizbježan nusprodukt tog zalaganja.
„Ne ciljajte ka uspehu. Što više ciljate i od njega pravite metu, više ćete ga promašiti. Jer uspjeh, kao i sreća se ne mogu pronaći, oni moraju nastati, a oni nastaju samo kao posljedica posvećenosti razlogu većem od samog čovjeka ili kao nusprodukt nečije potpune predaje drugoj osobi. Sreća mora da se desi, a isto važi i za uspjeh, morate dozvoliti da vam se dese tako što nećete misliti o njima“.
Imperij
