Možete ga obožavati ili mrziti, ali sigurni smo da imate stav prema turbo folk glazbi.
„Folk je narod, turbo je sistem ubrizgavanja goriva, pod pritiskom u cilindar motora sa unutrašnjim sagorijevanjem. Turbo folk je gorenje naroda, svako pospješivanje tog sagorijevanja je turbo folk, razbuktavanje najnižih strasti kod Homo sapiensa. Muzika je miljenica svih muza, harmonija svih umjetnosti, turbo folk nije muzika, turbo folk je miljenica masa, kakofonija svih ukusa i mirisa“ to je definicija od koje je sve započelo, a dao ju je Rambo Amadeus, crnogorski pjevač kao šaljivi naziv za ovu vrstu glazbe.
Drugim riječima folk je mix između suvremene zapadnjačke glazbe i elemenata jugoistočno europske narodne glazbe. Začeci folka javljaju se 1970. i 80-tih u Srbiji. Iako se smatra da je tada nastao, najveći uzlet folk glazba ostvaruje 90-tih u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića.
Zbog toga danas još uvijek neki ljudi folk povezuju sa srbizmom i promicanjem agresije te gaje negativne emocije prema takvoj vrsti glazbe na našim prostorima. Osim toga, drugi razlog je što kombinacija lakih nota narodne, romske puhačke, fuzijske, rocka, popularne i elektronske glazbe ne odgovara svakome.
Što se tiče širenja folka u Hrvatskoj, pretpostavlja se da se najprije slušao u manjim selima naseljenim pretežno srpskim stanovništvom, što je još jedan od razloga stigmatizacije takve vrste glazbe danas.
Siniša Vuco prvi je počeo koristiti melodije folka u svojim pjesmama pa je na taj način započelo širenje tog stila glazbe u Hrvatskoj. Danas je ova vrsta glazbe vrlo popularna među svim generacijama, pa čak i onim pojedincima koji se u javnosti zgražaju na samu pomisao na Jelenu Karleušu, Cecu, Seku Aleksić, Milu Kitića, itd., a u izlasku s društvom i sami biraju klubove u kojima takva vrsta glazbe prevladava.
Turbofolk sluša se širom Balkana i među iseljeništvom u dijaspori iz jednostavnog razloga, a to je što je idejna zamisao bila da zabavlja pučanstvo što i dan danas uspješno radi.
Autor: Sunčica Karin, foto: Instagram
