Jedna od najpopularnijih pjesama koje je snimio Oliver Dragojević je “Cesarica”. Ona je bila njegova “osobna iskaznica”. Ovu kompoziciju napisao je Zlatan Stipišić Gibonni, a aranžman je uradio Stipica Kalođera. Za nju mnogi kažu da je – pjesma za sva vremena.
Autor muzike i teksta, Gibonni, otkrio je kako je napisao “Cesaricu”.
“Dvadeset minuta je trebalo, nisam se silno trudio. I, ništa nisam mijenjao na njoj, nijednu riječ, zarez. Bila je takva kakva je. Nerealno romantična. Bila je pjesma kao da nije za to vrijeme, a to je bila 1992. godina. To je kao da gledaš neki italijanski film ili američki mjuzikl gdje su svi dobri, smiješe se, izlaze na prozor, svi pjevaju…”
Oliver je 1993. godine na Melodijama hrvatskog Jadrana izveo pjesmu “Cesarica” i za nju dobio nagradu Grand pri festivala. Mnogi poznavaoci glazbenih prilika na ovim prostorima reći će da se upravo “Cesarica” bila prekretnica u Dragojevićevoj karijeri. O tome je u biografskoj knjizi “Splitska dica – od zidića do vječnosti” pisao novinar i muzički kritičar Zlatko Gall.
“Cesarica je bila prekretnica i dala svemu što sam kanio raditi poseban timbar. Nakon toga su me počeli slušati mladi, naprosto me je otkrila jedna potpuno nova publika. “Cesarica” je učinila i da se iz naftalina izvade stare snimke, da se mladi koji me nikada nisu slušali okrenu klasici: “Malinkoniji”, “Papi”, “Galebu”… Svojim san zaokreton učinija da postanu svjesni da ja postojin, ali i da san postoja prije novih pisama. Očito su ih otkrili, jer kad san nastupa u diskotekama, one su bile pune nove publike, koja je znala sve moje stare pisme napamet” – prenesene su Oliverove riječi u knjizi.
U vrijeme nastanka “Cesarice” Gibonni nije bio mnogo poznat. Runjića je upoznao na Splitskom festivalu 1990. i kada je čuo da pokreće Melodije hrvatskog Jadrana, ponudio mu je dvije pjesme koje sam napisao. Jedna je bila “Cesarica”, a druga “Dobri ljudi”. Na Zdenkovo pitanje koja mu je draža, koju bi sam radije izvodio, Gibo je odgovorio bez razmišljanja “Dobri ljudi”.
“Zdenko je pristao da ja pjevam “Dobre ljude”, a za “Cesaricu” je kazao kako mu se čini da bi se mogla svidjeti Oliveru. Nadao sam se da hoće… Sutradan sam otišao do Olivera doma, on je čuo “Cesaricu”, svidjela mu se, a ja sam kemijskom na komadu papira ispisao tekst. Ostavio sam ga na klaviru, a nas smo dvojica sjeli u dnevnom boravku, ćakulali i pili vino… Nismo ni vidjeli da je njegov pas Luna za to vrijeme prožvakao papir sa tekstom pjesme. Jedva sam je ponovno napisao po sjećanju!” – opisana su u knjizi sjećanja Gibonnija.
I samo snimanje “Cesarice” bilo je potpuno različito od uobičajenih Oliverovih sessiona, koji bi najčešće bili odrađeni u jednome dahu.
“Oliver je otišao u studio snimiti “Cesaricu”, ali je prije toga pitao Gibu kako bi želio da je otpjeva. Jer, rekao je, pjesma mu je super al’ je čudna. Gibo mu je rekao neka je otpjeva po svom, kako već on zna. Oliver je snimio nekoliko verzija i na kraju su i on i Gibo bili veoma zadovoljni… Došao je doma sa snimkom i mi smo je nekoliko dana slušali, jer bila nam je zaista izvrsna. No, drugima se baš i nije sviđala na prvo slušanje. Sjećam se da je u dane prije festivala k nama u posjetu došla i moja mama. Čuvši “Cesaricu”, ona mi je povjerljivo, da Oliver ne čuje, rekla: “Ajme, Vesna, od svih pjesama Oliver je za festival izabra najgoru!” Čini mi se zapravo da mnogi na prvu nisu tu pjesmu skužili, ali kad je “krenula” negdje poslije ljeta, samo se ona čula” – ispričala je Vesna Dragojević, Oliverova supruga.
I Gibonni dobro pamti snimanje “Cesarice” u Zagrebu. Dok je Oliver bio u studiju “Roccoco”, Stipišić ga je nervozno iščekivao u obližnjem kafiću. Oliver i on nisu tada još bili bliski, Gibo se ustručavao da ga “gnjavi”. Ali se sjetio zajedničkog poznanika – Nenada Šarića Brade, bivšeg bubnjara “Novih fosila” i supruga Sanje Doležal, kojoj je pak Gibonni bio napisao neke tekstove. Zamolio je Bradu da Olivera sa snimanja dovede u kafić. Poslije pića svi su se zajedno vratili u studio, gdje je Oliver Gibonniju pustio snimak i upitao ga sviđa li mu se ili bi želeo da je otpjeva na neki drugi način.
“Rekao sam mu, da je za mene i za cijelu moju generaciju bio glavni po pjesmama poput “Magdalene” i “Vjeruj u ljubav”, a ne po “Žutom lišću ljubavi” i “Teško mi je putovati”. Rekao sam mu: ”‘Tija bi zato da “Cesaricu” otpivaš po svoju – ka pravi Oliver!” – ispričao je Gibonni.
Oliver je, kako je ispričao autor “Cesarice”, pjesmu snimao iduća dva sata. Bilo je to pravo čudo jer, poređenja radi, cijeli prethodni album “Teško mi je putovati” je snimio za samo četiri sata.
“Kao autoru koji je tek počinjao, to mi je puno značilo i užasno imponovalo. Oliver je naprosto pokazao da mu je do moje pisme stalo!” – rekao je Stipišić.
I on sam je poslije “Cesarice” i “Dobrih ljudi”, kao i još nekoliko hitova sa festivala i sam postao velika zvijezda. Ipak, “Cesaricom” su više profitirali i Runjić i Dragojević. Prvi je dobio melodiju koja je njegovom festivalu već prve godine donijela Porinom nagrađen megahit, a Oliver pak uzlet za novu fazu u karijeri te ugled i prođu megazvijezde kakve nije imao nikada do tada.
“Istina je da Oliver sve do “Cesarice” nije bio velika zvijezda, koja može rasprodati sportske dvorane i imati više od 5.000 ljudi na koncertu. Zapravo, poslije “Cesarice” kao da se konačno “naplatio” za sve što je radio” – rekla je Vesna Dragojević.
CESARICA
Zlatni konci, litnje zore
došli su u njene dvore
da bi moju jubav budili
svitlo nek joj jubi lice
lipo ka u cesarice
kad je ja ne mogu jubiti
Zlatna mriža njenog tila
dušu mi je uvatila
da je baci nazad u more
Svake noći prije zore
dolazin u njene dvore
bile dvore moje pokore
Cilega života ja san
tija samo nju
da do njenog srca nađem put
cilega života moje tilo
je bez nje
ka cviće bez vode
Počivaj u miru galebe!
H.B., FOTO: Instagram