U povijesti borbe protiv organiziranog kriminala rijetko se pojavljuju figure koje postanu simbol ne zato što su bile savršene, nego zato što su se usudile djelovati u sustavu koji je bio trulo korumpiran. Jedna od takvih figura bio je Eliot Ness, američki savezni agent koji je početkom 1930-ih postao javno lice rata protiv Al Caponea i čikaške mafije.
Iako filmovi i popularna kultura od njega stvaraju gotovo mitskog junaka, stvarni Ness bio je mlad, metodičan i institucionalno ograničen, ali upravo zato važan. Početkom 20. stoljeća Chicago je bio idealno tlo za kriminal: prohibicija alkohola, masovna korupcija policije i politike, javno toleriranje mafije. Al Capone nije vladao iz sjene – vladao je javno. Policajci, suci, političari i novinari bili su na njegovoj platnoj listi. Lokalna vlast bila je praktički paralizirana.
U tom kontekstu, lokalne snage reda nisu mogle srušiti Caponea, ne zato što nisu htjele, nego zato što su bile kupljene ili zastrašene. Pojavio se čovjek koji je na sve jezive i strašne priče o Caponeu reagirao osmjehom. Praktički zbunjivao je ljude svojom neustrašivošću, ali Ness je došao sa razvijenom strategijom. Čuo je o groznim ubojstvima Caponea kao i čitave organizacije ali to nije nimalo poremetilo njegovu misiju. Eliot Ness bio je kriminalist i ekonomist, savezni agent Ministarstva financija SAD-a
Savezna vlada ga je odabrala nakon internog testiranja lojalnosti i otpornosti na mito. Ness je zatim sastavio mali, strogo provjeren tim agenata koji će kasnije ući u povijest kao The Untouchables (Nedodirljivi). Eliot Ness bio je glavni čovjek koji je operativno srušio Al Caponea. Njegova stvarna uloga: vodio je savezne racije protiv ilegalnih pivovara, zatvarao logističke lance mafije, razbijao distribuciju alkohola, stvarao financijski pritisak na Caponeovo carstvo
Ness je bio: terenski vođa, sudjelovao u planiranju akcija, ponekad osobno prisutan na racijama ali nije sam djelovao, radio je isključivo s timom i odluke su bile kolektivne. U prosjeku, Nessov tim je uništio desetke ilegalnih postrojenja, čime je Capone gubio milijune dolara.
Capone nije osuđen za: ubojstva, reket, krijumčarenje alkohola jer u svemu su mu pomogli korumpirani policajaci da izbjegne uhićenja, pa su se nekorumpirani sa Nessom koncetrirali na utaju poreza. Dok je Ness razbijao operativnu infrastrukturu, drugi savezni tim (IRS) je gradio financijski slučaj. Nessov doprinos bio je u tome što je: Caponea prisilio da vodi sve kaotičnije financije, povećao broj svjedoka i doušnika, razbio mit o njegovoj nedodirljivosti
Bez tog pritiska, porezni slučaj vjerojatno ne bi bio moguć.
Najveća vrijednost Eliota Nessa nije u tome što je “pobijedio Caponea”, nego u tome što je pokazao da: korupcija nije nepobjediva, savezna vlast može nadjačati lokalnu mafiju, osobni integritet ima cijenu, ali i težinu. Paradoksalno, Nessov kasniji život bio je obilježen: profesionalnim neuspjesima, financijskim problemima, zakašnjelom slavom
Ali upravo to ga čini vjerodostojnim simbolom: nije profitirao od svoje čestitosti.
Al Capone je umro je 25. 01. 1947. godine (u dobi od 48 godina). Capone je pretrpio moždani udar i kasnije srčani udar, imao je u više puta neliječeni spolni sifilis. Al Capone je postao mentalno degeneriran i djelomično dementan zbog neurosifilisa — to je ozbiljna neurološka komplikacija kasne faze sifilisa, odnosno bolesti koju je imao dugo vremena neprestano, a skoro nikada nije adekvatno liječio. Capone je pušten iz zatvora da umre u svojoj rezidenciji na Floridi.
Deset godina poslije umro je detektiv Eliot Ness 16. 05 1957. (u dobi od 54 godine). U kući ga je trefio jaki srčani udar.
Pripremio Toni Eterović
