Zaštita okoliša ima čudnu logiku. U većini slučajeva pohvaljujemo one koji postupno prilagođavaju životni stil kako bi podržali ekološke probleme: gašenje svjetla prije izlaska iz kuće ili vožnja električnog vozila smatra se značajnim — iako malim — korakom, čak i ako ne odustajete od struje zauvijek. Nitko te ne bi posramio što večeru ne skuhaš na kamenom štednjaku.
Ali možemo vidjeti da se logika kvari kada su životinje u pitanju. Smanjenje konzumacije mesa, bez potpunog veganstva, smatra se kompromisom, pomalo sramotnim izbacivanjem. “Ponedjeljak bez mesa” često se optužuje za slogan, a “humano klanje” smatra se oksimoronom.
No zanimljivo je da su osjećaji između tužitelja i optuženog uglavnom obostrani: čak i oni koji su drastično smanjili konzumaciju mesa – recimo, jednom godišnje – često se sami ne mogu riješiti osjećaja suučesništva.
Mnogi vegetarijanci gaje dugotrajni osjećaj krivnje što nisu vegani. Reduktorski pokret i njegov vođa, Brian Kateman, imaju za cilj promijeniti to.
Što je redukcijski pokret?
Kao što objašnjava u svom govoru 2014., Kateman je primijetio da je većini ljudi teško postati 100% vegan ili vegetarijanac, ali njihovi napori da smanje meso ili mliječne proizvode nisu cijenjeni jer postojeće oznake glase “sve ili ništa”.
Čak i oni koji odluče vrlo rijetko jesti meso bili bi ismijani ako sebe nazivaju “vegetarijancima”. Kao rezultat toga, mnogi odustaju od nastojanja da potpuno smanje meso.
Jedan stil prehrane, fleksitarijanska dijeta, dopušta jedenje mesa i mliječnih proizvoda uz jedenje uglavnom biljnih obroka. Dakle, po čemu se reduktor razlikuje od fleksitarijanca?
“Fleksijanac je netko tko prvenstveno jede hranu biljnog podrijetla uz povremeno uključivanje životinjskih proizvoda. Možete ih zamisliti kao uglavnom veganske ili vegetarijanske”, rekla mi je Kateman. “‘Reducetarijanac’ je krovni pojam, ali prvenstveno opisuje nekoga tko jede previše životinjskih proizvoda i odlučio je smanjiti.”
S.K., time.com., foto: pixabay
