Ako ste društveno interesantni sigurnosnim službama, vi ne trebate apsolutno nikome dati svoje privole da bi bili pod sigurnosnom obradom. Još uvijek “znalci rata” tvrde da znaju iako ne znaju suvremene inovacije koje su daleko od primitvnih metoda prisluškivanja. Tajne službe isključivo služe sustavu države a ne policiji i one su zadužene za provod nadzora kompletnog sustava. Društveno značajnih osoba, političara, policije, sudaca, odvjetnika, novinara, kriminalaca, diplomata, istaknutih pojedinaca, sve u svrhu zaštite nacionalnih interesa i prikupljanja podataka za državu, te zaštitu službi.
Tajne službe ne trebaju nužno telefon da bi provodile nadzor ili obrade nad pojedincem. Iako je nadzor telefonske komunikacije (pozivi, SMS-ovi, aplikacije) često ključan alat, postoje mnoge druge metode koje koriste, ovisno o zakonskim okvirima i tehničkim mogućnostima države.
Druge metode nadzora i obrade:
1. Fizičko praćenje:
Praćenje pojedinca na terenu putem agenata ili postavljanje fizičkih nadzornih uređaja (kamere, prislušni uređaji).
2. Prikupljanje podataka iz okoliša:
Korištenje audio i video nadzornih uređaja u prostorijama koje osoba koristi.
3. Digitalni nadzor:
Hakiranje računala, uređaja ili mreža koje osoba koristi, bez obzira na telefon te tako ulaze u telefon.
Pristup podacima u oblaku (e-mailovi, datoteke, društvene mreže).
4. Prikupljanje javno dostupnih informacija:
Analiza društvenih mreža, javnih baza podataka, online aktivnosti ili drugih tragova koji ne zahtijevaju izravnu tehničku intervenciju.
5. Suradnja s trećim stranama:
Dobivanje informacija od banaka, poslodavaca, društvenih mreža ili drugih entiteta koji posjeduju podatke o osobi.
6. Sigurnosne kamere i geolokacija:
Nadzor putem javnih ili privatnih sustava videonadzora.
Korištenje drugih izvora geolokacijskih podataka, poput registara vozila, putovanja ili korištenja platnih kartica.
Zakonski okvir i ograničenja
U nekim zemljama nadzor se može provoditi samo uz sudski nalog, osim u izvanrednim situacijama (primjerice, ugroza nacionalne sigurnosti). Često službe ne poštuju zakone da bi došle do ozbiljnih podataka od osobite važnosti. Iako se strogo zabranjuje prisluškivanje novinara, to se u pravilu radi. Često je i korak između novinarstva, istrage i špijunaže uzak, tako da su jako važni kao predmet obrada, što službe uvijek negiraju. No dogodi se da i službama izbiju skandali medijski pa snose konzekvence. U teoriji i praksi, tajne službe, ako imaju dovoljno resursa, pravne ovlasti i tehničke mogućnosti, mogu gotovo uvijek postići cilj u prikupljanju podataka ili provođenju nadzora nad pojedincima. Napredne tehnologije i metode koje koriste omogućuju im da zaobiđu većinu prepreka.
Zašto tajne službe teško može zaustaviti bilo koja prepreka:
1. Pristup naprednim alatima:
Tajne službe imaju pristup sofisticiranim alatima za nadzor, poput spywarea (npr. Pegasus), koji omogućuju hakiranje uređaja na način da žrtva to ne primijeti.
Koriste “zero-day” ranjivosti (propuste u softveru za koje još nisu razvijeni popravci).
2. Tehnološka infrastruktura:
Mogu presretati telekomunikacijski promet (pozive, poruke, e-mailove) putem suradnje s pružateljima usluga ili korištenjem vlastite opreme za prisluškivanje.
Praćenje putem baznih stanica omogućava geolokaciju mobilnih uređaja.
3. Pravna ovlast:
U mnogim zemljama zakon omogućuje tajnim službama provođenje nadzora bez prethodnog obavještavanja meta, često uz minimalni ili tajni sudski nadzor.
4. Alternativni izvori informacija:
Ako ne mogu izravno nadzirati pojedinca, tajne službe prikupljaju informacije putem društvenih mreža, financijskih tragova, sigurnosnih kamera, digitalnih transakcija i drugih izvora.
5. Ljudska inteligencija (HUMINT):
Nadzor se ne oslanja samo na tehnologiju. Službe koriste informatore, agente i mreže suradnika za prikupljanje podataka.
6. Globalna suradnja:
Tajne službe često surađuju s drugim državama kako bi podijelile informacije ili koristile strane resurse za praćenje meta izvan svojih granica.
Ograničenja i prepreke:
Unatoč ovim mogućnostima, postoje određena ograničenja:
Zakonitost: U demokratskim društvima službe su vezane zakonskim okvirima, iako postoje slučajevi zlouporabe.
Tehnički izazovi: Napredne tehnologije šifriranja (end-to-end enkripcija) čine nadzor teže izvedivim, osobito kod aplikacija poput Signala ili WhatsAppa.
Resursi: Nadziranje pojedinca ili grupe zahtijeva značajne financijske, tehničke i ljudske resurse.
MONTIRATI AFERU MOŽE SE POLICIJI, POLITIČARIMA, SUCIMA, NOVINARIMA
Dakle….
Ako tajne službe zaista žele prikupiti informacije o nekome, rijetko postoji prepreka koju ne mogu zaobići. Međutim, njihovo djelovanje često ovisi o zakonima, političkom kontekstu i prioritetima. Iako se većina pojedinaca ne nalazi pod ovakvim nadzorom, tehnologije koje službe koriste pokazuju da je privatnost u digitalno doba često iluzija.
Pripremio Toni Eterović
