Teorija urote ili teorija zavjere pokušaj je objašnjavanja krajnjeg razloga nekog događaja (obično političkog, socijalnog ili povijesnog događaja) kao tajan i obično zavaravajući plan tajnog udruženja moćnih osoba (često opisanih kao “moćna elita”) te negira da je događaj rezultat izravne aktivnosti ili pak prirodni događaj. Iako u povijesti nerijetko postoje kriminalna djela koje su počinile skupine ljudi (urotnici) izraz “teorija urote” obično se koristi u akademskim krugovima i u popularnoj kulturi da se opiše vrsta folklora sličnim urbanim legendama.
Građani razmišljaju ako postoje tajne službe poput CIA, MI6, MOSSAD, KGB, STASSI ili tajna društva a svi znamo da su njihove operacije tajne, tada je opravdano sumnjati da postoje stvari koje se događaju a nisu sasvim čiste ni jasne “malim ljudima” na svjetskoj razini. No često se pretjeruje u zaključcima pa čak i previše, no gdje je granica za razdvojiti činjenice od teorija zavjere?
Teorije zavjere imaju određene standardne uzorke, obično nastale kroz naivne metodološke pogreške. Termin se također rabi u negativnim konotacijama kada se želi objasniti i odbaciti neispravan, paranoičan i nevjerojatan trač. Većina ljudi koji nazivaju svoje teorije konspirativnim obično odbijaju da se teorija može svrstati u takvu vrstu negativnih konotacija.
U nekim slučajevima, sigurnosno-obavještajne službe ili terorističke skupine namjerno šire razne zavjere, kako bi doveli do gomile nepovezanih informacija, kojima pozornost protivnika usmjeravaju na krivu stranu, a ponekad i stvarni duševni bolesnici rade istu stvar, što se može prepoznati po tome što se ne razaznaje jasna interesna logika.
Teme često izložene teorijama urote:
Napadi 11. rujna 2001., Lee Harvey Oswald, Teorije urote o slijetanju na Mjesec, Masakri na Markalama, John Fitzgerald Kennedy, Lady Diana, Chemtrail, HAARP, Georgia Guidestones, Codex Alimentarius, Ravna zemlja, Novi svjetski poredak, Covid….
Imperij
