O egzekuciji Željka Ražnatovića Arkana i danas se na veliko priča, no detalji i opisi kako je poginuo, bili su skriveni za javnost ili senzacionalistički iznošeni. Sada je izneseno da je Arkan preminuo usljed dva metka u glavu. To je prvi službeno iznio voditelj istrage i očevida inspektor Žarko Popović -Pop, nekadašnji načelnik Odjeljenja za krvne delikte policijske Uprave Beograd. Tada 15.01. 2000. je bio zadužen kao kriminalista da osigura očevid i obavi kriminalističku obradu nad velikim krvoprolićem u Beogradskom hotelu Interkontinental. Tamo je u blizini sestra Cece, Lidija imala butiq gdje bi Ceca znala svratiti. “Arkan je vodio upade u Hrvatsku i BIH. Imao je upliv u tajnu službu DB i izvršavali su likvidacije ustaše, srpske emigrante i balije. Arkana je unovačio Stane Dolanc i vraćao se sa gardom. Država je stajala iza njega, tajna služba, on je bio nedodirljiv. Obitelji Milošević se prezentiralo da bi Arkan mogao iznjeti HAAGU kompromitirajuće podatke, da će Srbija biti okarakterizirana kao zemlja koja je slala organizirano paravojne jedinice u Hrvatsku i BIH pa mu je Milošević odredio smrt.” – zaključio je Popović.
DOPALO ME UBOJSTVO ARKANA, OČEVID, HAPŠENJA, UBOJSTVO STAMBOLIĆA, UBOJSTVO MAJORA BUHE, POKUŠAJ UBOJSTVA VUKA DRAŠKOVIĆA I UBOJSTVO PREMIJERA ĐINĐIĆA.
Inspektor Popović kaže da je sudionik od 4 operatora ubojstva ipak bio onaj za koga se najmanje nadao, trećerazredni krimos, Dragan Gagi Nikolić njegov susjed, no Dobroslav Gavrić je koji je slovio za vrhunskog policajca, rođen u Loznici, bio je egzekutor. “Radio je u policiji paralelno i radio sa Bežanijskim klanom a kako su donijeli plan ne znamo. Danima su pratili Arkana pa su i oni pili kave pored Arkana i pripremali teren.”Taj dan 15.01. Arkan je došao sa Cecom u Interkontinental, sa njim pokojni Milenko Mandić Manda, bio je kolega šef DB Dragan Garić, kao i bivši direktor Komercijalne banke Ljubomir Mihajlović, pa tjelohranitelj Arkana Zvonko Mateović. Ekipa koja je bodrila Arkana imali su plan trostrukog ubojstva. Gavrić je ušao u hotel sam i hladan sjeo okrenut leđima Arkanu u separeu. Uzeo je piti kavu, Arkan ga je pogledao i rekao Ceci i tjelohranitelju Zvonku Mateoviću da izađu. I Ljubomir Mihajlović je sam otišao, tako da Arkan očito nije bio spreman da mu četvero ljudi radi o glavi ako ne i peti koji je sve nadzirao.
Minutu kasnije Gavrić je ustao od stola. Ispod kaputa je izvadio pištolj “CZ 99”. Prema Popoviću prvi put iznosi se da nije bil otri nego dva metka u potiljak Arkanu, jedan metak u glavu Mandi i jedan u leđa je pogodio Garića koji je pokušao pobjeći. Na bijegu Gavrića, ranjava ga Arkanov tjelohranitelj Zvonko Mateović i pogađa u leđa točno između pancirke. Ceci je ispao također pištolj od šoka. Pogođen je Gavrić u centar ravnoteže pa je pao i nije osjećao noge. No na podu Gavrić puca manično i dolazie mu pomagači Gagi i Zoran Nikolić te ga izvlače i odvoze u Loznicu. Vozio ih je Pitulić policajac. Svetlana Ražnatović Ceca je pokušavala muža da oživi i vadila mu krv iz usta da se ne uguši. Policija je došla ali na hitnu pomoć se čekalo.
NISAM SKLON ZAVJERAMA ALI UVJEREN SAM DA SU CRNOGORSKE SLUŽBE U NAŠU DRŽAVNU BEZBEDNOST POSTAVILE SVOJE LJUDE. NA ČELO POLICIJE I TAJNE SLUŽBE, MI SMO BILI STALNO SABOTIRANI, MNOGI SU KOLEGE RADILI U STRAHU, DOKAZI SU NESTAJALI. UBOJSTVA SU RAĐENA SA POLICIJSKIM AUTIMA. U VRIJEME SABLJE TREBALO JE RAZRUŠITI CIJELU TU BIU. – kaže Popović
Ranjeni Gavrić je uz pomoć pomoćnika se ranjen dao prema Loznici i to u privatnoih lječnika no bilo je preozbiljno da je trebala kirurška sala. Svi su vidjeli da je došao đip sa rotacijama također novog kontroverznog bossa ili tada državnog agenta Andrije Draškovića koji je spašavao život Gavriću. Popoviću je sve čudnija bila spletka priči koje je pokušavao zbrojiti. Ali nije izustio Draškovića jer ga čudi da je na svakom sudu oslobođen. “Iznio je da je doveo doktora sa VMA da spasi život Gavriću dok mi to nismo uspjeli stići, ali brzo su nam javili što se događa u Loznici i opkolili smo cijelu bolnicu i pohvatili potrebne. 17 ubojstava smo riješili i dokazali pred sudom, ali neka naručenja nismo mogli dokazati.” – iznio je Popović za TV Telegraf.
Također, Popović je iznio da je nakon Arkana krenio val brutalnih osvetničkih obračuna i likvidacija. Milorad Ulemek Legija koji je bio veliki prijatelj Arkana organizirao je val osveta i zastrašivanja ubijanja nedužnih. Meni je Legija priznao ubojstvo Ivana Stambolića i mnoga ubojstva i to dok je bio zapovjedni Specijalne jedinice kojoj je nadređena bila tajna služba DB. Taj čovjek Legija se prema meni uvijek ponašao kao vojnik i sa poštovanjem. Kad god sam imao trag prema njemu kao službenom licu. Ja sam ga pitao zna li on koga je ubio, koga je pokušao ubiti, on uopće nije imao pojma ništa osim da mu je država dala nalog imena i prezimena. Kad bi mu ja prišao sa sentimentom o ubijenima, vidio sam da se u njemu budilo nešto, ali on se branio državom i tako je bilo. Najviše me šokiralo kada se dogodilo ubojstvo Đinđića i mene je dopalo opet da budem prvi voditelj očevida. U svakoj normalnoj državi trebao bi postojati posebni odjel za terorizam, atentate i mafijaške obračuna, a sve najteže obračune dodjeljivalo se meni i mojima. Trudio sam se što sam mogao više dati od sebe, ali smatram da su to veliki kapaciteti istraga i da bi bolje bilo da je bilo više forenzičara. Bilo je stresno.” – iznio je Popović priznavši da tako složena ubojstva su nešto što su trebali raditi puno veći timovi od njegovog.
SPREMALI SU MI KRAJ. REŽIRALI SU MEDIJSKI TRAČ DA SAM NAREDIO DA UGUŠE SLIKARA TAPIJA. PRITISAK JE BIO TOLIKI DA UNATOČ MOJIM SVJEDOCIMA SVAKI DAN ME SE POZIVALO U UNUTARNJU KONTROLU.
U operaciji Sablja dobili su nalog da hapse sve sastavljene na popisu, trebalo ih je batinati, hapsiti i iznuđivati iskaze. Nije bio poborik kaže takvog kolektivnog izvanrednog stanja jer smatra da je moguće da su neki pod prisilama priznali i što nisu učinili, ali su sada u zatvoru, jer su sudovi bili pod pritiskom političara koji su pokrenuli SABLJU, ali nisu svi bili čistih ruku kao ni oni koji su hapšeni. No kako je iznio, doživio je i sam podvalu jer se smatralo da je bio dio Đinđićeve ekipe. “Tako su se odlučili i mene da dođu glave pa su me optužili po prvi put da sam ja tražio ubojstvo, Nikola Vrzić je napisao u Ninu, da je slikar i krivotovritelj Dragan Malešević Tapi ubijen na način da sam ja tražio od jednog inspektora da ga zadave. Preko 50 inspektora i preko 50 ljudi iz BIAe je znalo da veze nemam sa time, jer smo radili na ubojstvu pukovnika Buhe specijalne obrade. Ja sam vodio policiju drugi čovjek BIU. Sud je naložio da ga privedemo, a ne ja sam, i moram dati odgovore sudu, a lažno su pokrenuli da sam uzeo novce i sredio Tapija krivotvoritelja i državnog službenika. Tapi je umro u našoj kancelariji od puknuća trbušne aneurizme. No ja sam stalno pozivan na razgovore i ravnatelj policije i savjetnik predsjednika me često provocirao da nisam uhapšen nego da priznam kako sam ga ubio da će mi biti lakše duši. Bio sam van sebe.” – očekivao je da će ipak od uglednog istražitelja postati uhićenik jer je rekao je da je vladala takva situcija.
Spasio ga je kako kaže načelnik Resora Državne bezbednosti Mišo Milošević koji je prisluškivanjem shvatio da trpimo stalna zivkanja pa zvao Milorada Veljovića da prestane da maltretira naš odjel i kriminaliste, već ako ima dokaze da ih preda tužilaštvu i neka se riješava. Obdukcija je pokazala da je umro prirodnom smrću i obitelj je to znala da je bio teško bolestan, ali nikako da je zadavljen. “Novinara sam upoznao koji je pokrenuo hajku protiv mene i nije me prepoznao. Rekao sam mu ti si novinar, ali molim te uništio si mi život, mnogi moji mi ne vjeruju sa skepsom pričaju samnom kao ubojicom a zaista ja veze nemam, pa molim te pomozi mi tko je to raširio. Novinar mi je rekao da je iz moga odjela to došlo njemu, što mi je odmah postalo jasno kome je smetalo.” – zaključio je Žarko Popović zvani Pop.
Imperij, Telegraf
