Francuski sociolog i antropolog David Le Breton bavi se predavanjem i istraživanjem identiteta ljudi, tetoviranja, tijela, patnje, boli, ponašanje. Za njega tetovaže nisu „moda“ u banalnom smislu, nego način na koji pojedinac koristi tijelo kako bi ispričao priču o sebi. Što Le Breton kaže o tetoviranim ljudima?
1. Tetovaža kao jezik tijela
Le Breton smatra da je tetovaža: upis značenja u tijelo, način da tijelo postane nositelj identiteta „tekst“ koji govori o osobi onda kada riječi nisu dovoljne. Tetovirani ljudi koriste kožu kao površinu pamćenja (sjećanja, traume, odnosi, gubici).
2. Potraga za identitetom
U suvremenom društvu, gdje su identiteti nestabilni, tetovaža: pomaže osobi da se učvrsti u sebi, daje osjećaj kontinuiteta („znam tko sam“), označava prijelaze: krize, gubitke, novi početak… Le Breton posebno naglašava da se tetoviranje često pojavljuje: nakon emocionalnih lomova i u razdobljima transformacije
3. Odnos prema boli
Bol pri tetoviranju nije slučajna: ona je ritualna, daje težinu i ozbiljnost činu, pomaže osobi da „prisvoji“ tijelo. Bol potvrđuje da tetovaža nije samo ukras, nego iskustvo.
4. Individualnost, ali i pripadnost
Tetovaže istodobno izražavaju individualnost i mogu označavati pripadnost grupi (subkulture, vrijednosti, sjećanja). Le Breton naglašava paradoks: tetovaže su osobne, ali se uvijek čitaju u društvenom kontekstu.
5. Normalizacija tetovaža
Za razliku od prošlosti (kriminal, margina), danas su tetovaže: društveno prihvaćenije, lišene stigme ali time gube dio svoje transgresivne snage. Ipak, njihovo značenje ne nestaje, nego se individualizira.
6. Tetovaža kao otpor
Kod nekih ljudi tetovaža je tihi otpor normama, odbijanje „neutralnog“ tijela, način da se tijelo vrati sebi, a ne institucijama (škola, medicina, posao).
Za Davida Le Bretona tetovirani ljudi su pojedinci koji koriste tijelo kao prostor značenja, pamćenja i identiteta u svijetu koji često briše osobne tragove.
TE
