Svaka stanica ima dva mehanizma za popravak jednolančanih ili dvostrukih lomova DNA, koji mogu biti inducirani čimbenicima poput toksina iz okoliša, kemoterapije ili ionizirajućeg zračenja.
Prvi se sastoji od gena za popravak DNK BRCA1 i BRCA2, dok je drugi enzim nazvan poli-(ADP-riboza) polimeraza ili skraćeno PARP1. Ove alate koriste i zdrave i maligne stanice. Oni u konačnici rade istu stvar i mogu zamijeniti jedni druge.
Ako popravak DNK ne uspije jer je oštećenje preveliko, stanica započinje svoj samoubilački program – apoptozu – i uništava se. Ovaj proces je postao meta za liječenje raka.
Ljudi koji nose mutacije gena BRCA1 i/ili BRCA2 imaju vrlo visok rizik od razvoja određenih vrsta tumora, ponajprije raka dojke, jajnika i prostate. Ovim pojedincima nedostaje jedan od ovih alata, što objašnjava zašto su skloniji razvoju stanica raka.
Takve umorske stanice također imaju samo jedan alat na raspolaganju—PARP1—kako bi osigurale svoj opstanak. Ipak, tumori povezani s BRCA1/2 tipično su vrlo agresivni i teški za liječenje.
Stoga su istraživači predvođeni prof. Clausom Scheidereitom iz Centra Max Delbrück, posljednjim autorom studije, pažljivo proučili signalni put koji aktivira enzim PARP1. U procesu su otkrili način da ciljaju i učine ovaj alat beskorisnim.
S.K., foto: pixabay
