Još i danas su u svijetu brojne kontroverze da li se trebalo globalno zastrašiti ljude, tjerati u kuće i koliko je dodatno takva panika i strah uzrokovala sračnih udara kao i smrti. Brojne izolacije čovjek od čovjeka, brojenja svaki dan zaraženih, pa mrtvih brojne ljude je trajno razboljela psihički i kardiovaskularno. Pandemija COVID-19 postavila je niz složenih pitanja koja su izazvala javnu raspravu, nesložnost među stručnjacima i zbunjenost u društvu. Mnogi i danas vjeruju u Coronu, mnogi ne vjeruju, mnogi smatraju da je neopravdano bilo zastrašivnje kroz medije jer su coronu dobili i oni koji su se štitili i koji nisu. Jesmo li mi ipak na koncu trebali biti sluđeni i umrijeti od straha? Evo kratkog pregleda glavnih točaka:
1. Histerija i strah tijekom pandemije
Strah i panika su često prisutni u kriznim situacijama poput pandemije. Oni mogu dovesti do stresa, mentalnih poremećaja i povećanja smrtnosti zbog pogoršanja postojećih stanja ili rizika od samoubojstva. Istraživanja ukazuju da je strah od bolesti doveo do dodatnog pritiska na zdravlje, ali precizne brojke o tome koliko je ljudi stradalo samo od straha nisu dostupne. Neki stručnjaci tvrde da je javno zdravstvo moglo bolje komunicirati kako bi umanjilo paniku.
2. Švedska strategija i niža smrtnost
Švedska je primijenila relativno liberalniji pristup bez općih karantena, fokusirajući se na zaštitu ranjivih skupina. Smrtnost u Švedskoj bila je usporediva ili čak niža od nekih zemalja s restriktivnijim mjerama. Mnogi stručnjaci vjeruju da je razlog nižoj smrtnosti u Švedskoj bio socijalni pristup, dugoročno izbjegavanje lockdowna i izgrađena povjerenja u zdravstveni sustav, što je smanjilo sekundarne štetne učinke.
3. Nesuglasice među znanstvenicima
Pandemija COVID-19 predstavljala je globalno novo iskustvo, i znanstvenici su u početku imali nedostatne podatke. To je dovelo do nesuglasica o učinkovitosti različitih mjera (npr. lockdown, maske, cjepiva). Kako su se podaci razvijali, stavovi su se mijenjali, a to je zbunjivalo javnost. Neslaganja su normalan dio znanosti, no u ovom su slučaju mnogi to protumačili kao znak nepouzdanosti. Dok su jedni tvrdili da će isključivo cjepljenost svih dovesti do kraja virusa, drugi su tvrdili da će virus sam od sebe nestati. Mnogi znanstvenici liberalnijih pristupa ozbiljno su bili šikanirani, progonjeni i cenzurirani.
4. Nepovjerenje građana
Razni razlozi doprinijeli su nepovjerenju u pandemiju, uključujući brzo mijenjanje informacija, političke podjele i percepciju o preuveličavanju opasnosti. Društvene mreže također su bile važno sredstvo za širenje dezinformacija. Nepovjerenje se povećavalo jer su ljudi sumnjali u motive vlasti i velikih farmaceutskih kompanija. No također ni sami znanstvenici globalno u samom centru WHO nisu bili složni u pristupu prema javnosti i nisu se znali izražavati, te su često puta ispali nevjerodostojni.
5. Trenutni stav prema pandemiji
Iako nema univerzalnog mjerenja, ankete sugeriraju da dio populacije i dalje sumnja u ozbiljnost pandemije, što ovisi o zemljama i političkim uvjerenjima. U nekim regijama, procjenjuje se da između 10-50% stanovništva izražava skepticizam prema pandemiji i njenom tretmanu.
6. Nuspojave cjepiva
Iako su cjepiva protiv COVID-19 prošla rigorozna testiranja, prijavljene su nuspojave, od blagih do ozbiljnijih (npr. miokarditis kod mlađih muškaraca nakon mRNA cjepiva). Međutim, ozbiljne nuspojave su rijetke i rijetko fatalne, a korist cjepiva je značajno premašila rizike. Agencije za javno zdravstvo i dalje prate sve nuspojave kako bi osigurale sigurnost.
7. Ukupan broj umrlih od COVID-19
Do sada se procjenjuje da je od COVID-19 umrlo više od 6 milijuna ljudi širom svijeta, s velikim varijacijama po zemljama i vremenskim razdobljima. Način smrti obuhvaća različite simptome, uključujući respiratornu insuficijenciju, srčane komplikacije i upale.
8. Dugotrajne posljedice COVID-19 (Long COVID)
Mnogi koji su preboljeli COVID-19, uključujući mlađe osobe, suočili su se s dugotrajnim simptomima kao što su umor, kognitivne poteškoće i otežano disanje, poznati kao “long COVID”. Postoci oboljelih variraju, ali procjenjuje se da do 10-20% zaraženih pati od dugotrajnih posljedica.
9. Najvažniji znanstvenici u borbi protiv pandemije
Među ključnim znanstvenicima i stručnjacima spadaju dr. Anthony Fauci (SAD), dr. Soumya Swaminathan (WHO), dr. Uğur Şahin i Özlem Türeci (razvili BioNTech-Pfizer cjepivo), te mnogi drugi epidemiolozi i virolozi širom svijeta. Svaki od njih dao je doprinos u razumijevanju i suzbijanju pandemije.
Još uvijek su mnogi zaključka da se radio “određeni pokus” nad čovječanstvom, prozivaju Billa Gatesa kako je sve znao prije drugih, a teorija zavjere sve više stvarno liči na zavjeru koja se nikada svijetu nije rasvjetlila. Corona se dogodila u vrijeme predsjedanja SAD-a Donalda Trumpa od 2017. do 2021. Tako je njegov mandat većinom prolazio kroz Covid krizu, optužujući kineske vlasti da su svojim “mokrim tržnicama” uzrokovale svjetsku pandemiju. No kinezi su se zatvarali i optuživali američke vlasti. Vladimir Putin je obećao Trumpu donijeti antiotrove. To je bio nakon dugo vremena prvi prijateljski odnos Rusije i SAD, ali Rusi su avionima došli i nisu ništa konkretno pomogli kako su najavili sa savršenim lijekom. Uglavnom, Covid ludilo je nestalo 2021, kada se prestalo zbrajati i oduzimati zaražene.
Imperij tim
