Vaš pogled na istinu više nikada neće biti isti kada krenete od početka. Postrojba 414: Svjedokinje i žrtve 07.10.2023. dokumentarni film šokira svijet sa 23 stražarki Izraela, od kojih su 15 brutalno silovali i zaklali Hamasovci. Ovo je drugo najveće orgnizirano klanje u povijesti Izraela.
Film donosi jedinstven pogled iz perspektive žena koje su u tom trenutku bile na prvoj crti. Postavlja se glavno pitanje 1. Kako je zakazao SHIN BET I MOSSAD, 2. Kako je zakazao vojni sustav? 3. Je li bilo moguće da ne shvaćaju ozbiljno što se događa ili je propust bi namjeran?
Strašne ispovjedi i optužbe iznjeli su svjedoci1100 ubijanih i klanih punih sat vremena civila koji su plesali, bili u kućama, na cesti i u autima. Također agenti tajnih službi govore kako se uopće moglo organizirati od 4000 do 7000 hamasovaca a da to nisu znali.
Film je potresao do temelja čak i one koji traže samostalnost Palestine te tuguju za Gazom a nisu niti pogledali u oči ovu brutalnost u sat vremena, koja je izazvala val osvete. Izgledno je da je ipak uz asistenciju bilo 7000 napadača, a svatko je imao svoje zaduženje.
Bilo ih je 23. Zvali su ih “očima države”. Riječ je o jedinici 414 iz vojne baze Nahal Oz. One su slale alarm sustavu i službama da se sprema nešto gadno, ali nisu shvaćene ozbiljno. No i same preživjele kažu da je njima netko javio što se događa ne bi shvatile ozbiljno. Kažu da se krvoproliće moglo spriječiti. Slušajući njihovu priču, govorimo o napadu, o obuci Hamasovih napadača kojoj su svjedočile, o propustima izraelske tajne službe i vlade, o sudbini talaca te sadašnjim linijama napetosti u izraelskom društvu, osobito o ulozi žena u vojsci. Ovo je bio okidač da se izvede zločin nad Gazom pa pažljivo pročitajte. Ovo je bio okidač za strašnu osvetu, jer pored živih su padali mrtvi i svatko u obitelji ima nekog ubijenog, što je izazvao val negodovanja državi i traženje osvete.
Iznenadni napad u zoru
U ranim jutarnjim satima na židovski blagdan Simhat Tora, iz pojasa Gaze krenuo je najveći koordinirani napad na Izrael u posljednjih 50 godina. Hamas, islamistička organizacija koja vlada Gazom od 2007., pokrenula je operaciju pod nazivom Aqsa Flood — kombinaciju raketnog udara, proboja granice i upada boraca na izraelski teritorij. U svega pola sata ispaljeno je preko 3000 raketa, dok su Hamasovi borci probili sigurnosnu ogradu na od 119 točaka. Straža je alarmirala sustav granice ali nisu mogli niti sanjati a niti informirati službe da se radi o tisućama nemilosrdnih napadača i 100 proboja granice. Stražarke pričaju kako su izgubile kolegice a da ni jedna nije potegnula pušku na nikoga. Smatrale su da se radi samo o još jednom u nizu raketnih sustava dok nisu čuli da raketni udari tuku više od 10 minuta što im je bio minimum. Upravo to raketno ometanje po naseljima i granici bilo je paravan da fizički su probili zidove i krenuli prema bazi. Stražarke su upalile alarm vojsci, no gledajući videonadzor brzo su se pobjegle u sklonište shvativši da na stotine hordi upada prema njima. Djevojke su pisale oproštajna pisma roditeljima i članovima obitelji. Ni članovi obitelji to nisu shvaćali ozbiljno. Slali su im videa i govorili da još nemaju pojačanje. Roditelji su bili šokirani i u nevjerici čekajući da će vjerojatno vojska reagirati. Počela je pucnjava 10 ak graničnih vojnika na spram Hamasu ali su ubijeni. Također Hamas je došao do skloništa stražarki i mrcvario ih, silovao, klao i ubio. Samo sedam od njih su oteli u Gazu.
DOK SE KLALO OKOLNE RADIKALNE ISLAMSKE ZEMLJE SU SLAVILE A I EMIGRACIJA DILJEM SVIJETA. NE PAMTI SE U 50 GODINA IZRAELA OVAKAV NAPAD I TERORIZAM.
Nakon proboja, Hamasovi borci napali su kibuce, vojna postrojenja i civilne festivale diljem južnog Izraela. Najveći broj žrtava zabilježen je na glazbenom festivalu Supernova (Re’im), gdje su napadači otvorili vatru na tisuće okupljenih mladih. Napadi su pogodili više od dvadeset izraelskih zajednica, uključujući kibuce Be’eri, Kfar Azu, Nir Ozu i Re’im. Prema službenim izraelskim podacima, ubijeno je između 1100 i 1200 osoba, među njima stotine civila, deseci djece i čitave obitelji. Ubijeni su izraelski vojnici i policajci koji su pokušavali obraniti naselja.
IZRAELCI U BIJEGU I PANICI
250 osoba je oteto, među njima žene, djeca i stariji ljudi. Neki su kasnije oslobođeni tijekom razmjena zarobljenika, dok je sudbina mnogih i dalje nepoznata. Među ubijenima su bila i djeca, dojenčad i tinejdžeri. Neke obitelji ubijene su u svojim domovima, dok su druge stradale pokušavajući pobjeći automobilima prema sjeveru. Sačekani su na cesti i brutalno izrašetani. Izraelske vlasti i međunarodne agencije (poput UNICEF-a i UNHCR-a) potvrdile su da su među žrtvama bili i maloljetnici. Izraelska vojska (IDF) kasnije je utvrdila da je broj proboja bio 119, a da je u napadima sudjelovalo između 3.000 i 7.000 napadača. Većina njih pripadala je elitnim postrojbama Hamasa, takozvanoj Nukhba brigadi, koja je planirala akciju mjesecima.
Izraelski sigurnosni sustav, poznat po svojoj efikasnosti, toga je jutra kolabirao. Potpuno je zakazala ranija detekcija i brza reakcija. Jedinice u pograničnim područjima bile su nedovoljno popunjene, a komunikacija između vojske i policije — kaotična. Službeni izraelski izvještaji kasnije su potvrdili da su elektronički senzori i kamere duž ograde slali signale o proboju, no odgovor je kasnio više od sat vremena. U međuvremenu, Hamasovi napadači zauzeli su vojne baze, spaljivali kuće i snimali propagandne snimke koje su istog dana objavljene na društvenim mrežama. Snimke brutalnosti obišle su svijet, izazvale šok, ali i otvorile niz pitanja: kako je ovako kompleksan napad mogao proći neopaženo?
POKLANA IZRAELSKA MLADOST NA PARTYIJU
Odmah nakon napada, izraelska javnost i međunarodni mediji počeli su postavljati pitanje: Kako su Shin Bet, Mossad i IDF-ova obavještajna mreža mogli propustiti ovakav plan? Prema istrazi koju su kasnije proveli izraelski parlament (Knesset) i neovisni istraživački timovi, došlo je do niza obavještajnih propusta: Više mjeseci prije napada, izraelske su službe zabilježile da Hamas intenzivno vježba proboje i upade — ali su to tumačile kao „defenzivne vježbe“. Pojedina upozorenja o neobičnom prometu i komunikaciji u Gazi nisu proslijeđena na višu razinu. Unutar vojske vladala je uvjerenost da Hamas nije zainteresiran za rat, već za „status quo“.
Jedan visoki časnik Shin Beta u kasnijem je izvješću priznao: “Pogrešno smo procijenili njihovu namjeru. Imali smo podatke, ali ne i interpretaciju.“
TIJELA IZRAELACA SU LEŽALA PO SVUDA, PREDA AUTIMA, NA CESTAMA, KAO U HOROR FILMOVIMA, TKO JE BIO ZATEČEN UBIJEN JE.
Nakon napada pojavile su se brojne teorije zavjere – tvrdnje da su izraelske obavještajne službe „znale što se sprema“, ali su namjerno propustile reagirati. Takve tvrdnje pojačale su izjave nekih bivših dužnosnika koji su ukazivali na „neobjašnjivu sporost reakcije“ i „nedostatak koordinacije“. Međutim, nijedna službena istraga – ni izraelska ni međunarodna – nije pronašla dokaze da je došlo do svjesnog dopuštanja napada. Zaključak je bio da se radilo o kombinaciji previda, pogrešnih procjena i organizacijskog kolapsa unutar izraelskog sigurnosnog aparata, a ne o namjeri. Nisu očekivali da bi se Hamas usudio ovakav zločin napraviti jer bi usljedio zločin kakav je usljedio Izraelski premijer Benjamin Netanyahu u više je navrata rekao da će „sve odgovorne službe biti ispitane“, ali je odbacio tezu o namjernom propustu kao „apsurdnu i uvredljivu prema žrtvama“.
U mjesecima nakon napada pokrenute su unutarnje i parlamentarne istrage. Više visokih vojnih i obavještajnih zapovjednika podnijelo je ostavke, dok su drugi privremeno suspendirani. Javna kritika usmjerena je i prema političkom vrhu — osobito prema premijeru Netanyahuu, kojeg mnogi Izraelci smatraju krajnje odgovornim za sigurnosni kolaps. Na ulicama Tel Aviva i Jeruzalema tisuće prosvjednika tražile su reforme obavještajnog sustava i transparentnu istragu. „Nismo izgubili rat, izgubili smo povjerenje“, izjavio je jedan bivši zapovjednik IDF-a na javnom saslušanju u prosincu 2023.
Masakr je pokrenuo je niz događaja koji su promijenili Bliski istok. Izrael je započeo masovne vojne operacije u Gazi, koje su dovele do 70 tisuća poginulih i ogromne humanitarne krize. Međunarodna zajednica podijelila se između prava Izraela na obranu i poziva na prekid vatre. Termini zločina i kako je zločinac postao žrtva te obratno sve su veći. Većina svijeta čak i HAAG okrenuli su se protiv lidera Izraela. Manipulacija djecom je najgroznija u ovom ratu. Bolnice su Hamasu zapovjedni centri. Dok izraelske službe i dalje analiziraju vlastite pogreške, svijet nastoji razumjeti kako je najčuvanija granica na Bliskom istoku pala u samo nekoliko sati — i što to znači za sigurnosnu budućnost regije.
Napad Hamasa nije bio samo vojni udar, već simbolički poraz izraelskog sigurnosnog sustava koji je desetljećima slovio za najsofisticiraniji na svijetu. Dok obitelji žrtava još uvijek traže odgovore i pravdu, službene istrage pokazuju da su sustavni propusti i arogancija u procjeni protivnika doveli do tragedije. Benjamin Netanyahu sa odabranim ljudima odlučio se suprostaviti cijelom svijetu i po cijenu genocida obračunati sa koljačima izraelskog naroda. Sasvim je izvjesno prema nama dostupnim podacima iz Izraela da Mossad sprema najkrvavije osvete Libanonu, Iranu, i svakoj zemlji i agentu suradniku ovih zemalja. Vojska IDF sada je spremna uz svoje javne i tajne svjetske kanale doprijeti do svakog tunela i kanala koji će sofisticirano riješavanje.
Iako Haaški sud je optužio Netanyahua za zločine, vrlo jasno su se centri moći iz Amerike i cionisti udružili u tome da se polako potpuno ugasi Haaški sud.
TE, Slike: Službene
