Forenzičari i stručnjaci za neverbalnu komunikaciju koriste kombinaciju fizičkih, emocionalnih i verbalnih znakova kako bi prepoznali laganje. Savršeno laganje ne postoji, a kada je netko istreniran da laže, tada ga se više puta zasipa pitanjima i baca pametna i glupa retorička pitanja. Koriste se sve metode poznate kriminalistici da se osoba zapetlja u svoje laži i više ne može isplivati. Nekoliko osnovnih fokusa u istrazi koriste obrazovani obavještajci, istražitelji i novinari. Evo glavnih točaka koje se koriste za identifikaciju laži:
1. Mikroekspresije
Brzi i nesvjesni izrazi lica koji traju samo djelić sekunde i otkrivaju prave emocije (npr. strah, tjeskobu ili krivnju).
Mikroekspresije su često u sukobu s verbalnim iskazima.
2. Neverbalni znakovi (tijelo i ponašanje)
Izbjegavanje pogleda ili previše direktan kontakt očima (pretjerano trud da izgledaju iskreno).
Dodirivanje lica, nosa ili usta (češkanje, pokrivanje).
Promjena držanja – osoba se može nagnuti unatrag ili u stranu, ukazujući na nelagodu.
Nemirnost – lupkanje prstima, pomicanje stopala ili prekomjerna gestikulacija.
Zamrznutost – neki lažljivci postaju neuobičajeno mirni jer pokušavaju kontrolirati svoje ponašanje.
3. Vokalni znakovi
Promjena u tonu glasa – glas može postati viši ili niži zbog stresa.
Pauze i zastajkivanja – razmišljanje o sljedećoj laži ili smišljanje odgovora.
Previše ili premalo detalja – prekomjerno objašnjavanje ili nedostatak konkretnih informacija.
Kontradikcije – osoba se može slučajno pobiti unutar iste priče.
4. Verbalni znakovi
Izbjegavanje direktnog odgovora – koriste se općenite fraze umjesto jasnog odgovora.
Negacija – stalno govore “nisam”, “ne bih” ili se trude dokazati nevinost.
Korištenje distance – npr. “ta osoba” umjesto “on” ili “ona”.
5. Fiziološke reakcije
Znojenje, crvenilo ili bljedilo.
Ubrzano disanje i promjene u srčanom ritmu (ovo je vidljivo samo uz pomoć poligrafa ili pažljivog promatranja).
Širenje zjenica – nesvjesni odgovor na stres.
6. Nesklad između verbalnog i neverbalnog
Ako riječi ne odgovaraju govoru tijela (npr. osoba klimne glavom dok govori “ne”), to je često pokazatelj laganja.
7. Ponovljeni obrasci
Lažljivci često ponavljaju iste fraze ili rečenice kako bi ostavili dojam konzistentnosti.
8. Prekomjerni napor u uvjeravanju
Lažljivac može uporno isticati svoju iskrenost frazama poput “Vjeruj mi” ili “Govorio sam istinu”.
Laži su kognitivno zahtjevne – mozak se bori između stvaranja priče i kontroliranja tijela koje često odaje istinu. Iskusni ispitivači stoga gledaju cijelu sliku, kombinirajući riječi, geste i emocije kako bi otkrili laži a uz to uspoređivali i postojeće dokaze.
Pripremio David Bauer
