Prema napisu Nacional, NOVE TV, Hanza Medije, Indexa, N1, Večernjeg prikrivanja unutar Hrvatske katoličke crkve su megalomanska. Većina njih je zakasnila pisati o razmjerima, netko je ipak morao izložiti život i proći lažne optužbe. No prema našim saznanjima još većih afera će biti. Računovođa i glavni nadbiskup Hrvatske crkve Dražen Kutleša je podbacio kao čovjek i vjernik prema žrtvama štiteći i sklanjajući predatore, te štiteći ugled crkve. Zapravo svi biskupi ponavljaju isto o procesuiranju, a rade tajno zastarjelim crkvenim metodama skrivanja u domove.
Kako su zakoni za njih bili jedino Papinski sve se svodilo na “našu tajnu”, a sada je i Papi pregorjelo, kada je doznao da su mu vlastiti suradnci umješani u prljave poslove, pa ih sve predaje držvnim zakonima. Papu je izdalo preko 50 najutjecajnijih ljudi ckrve kojima je besprijekorno vjerovao, ali dokazi i optužbe svjedoka, dnk i sudaca su bili neumoljivi. Sve je bila laž zašto se to nebi događalo i u Hrvatskoj? Lako što je bilo prikrivanje nešto najokrutnije čak i od čina pedofilije, nego dodatno okrutno zlostavljanje i retraumatiziranje vjernika žrtvi kao sol na ranu koja nema duševne cjene ni mjere koja bi izračunala bol.
Nažalost pomirenja nije udjelio novi nadbiskup Zdenko Križić, a prema našim izvorima nuncija Giorgia Lingvu će se pozvati na odgovornost jer je također meta Vatikanske istrage. Nisu bili tješitelji žrtvi a kupaju se u mramoru i zlatu. Nisu dali novi život žrtvama a žive farizejsko faraonske živote. Mogu još samo zadiviti budale koje gledaju u njima Boga, a ne Boga iznad njih i Boga u srcu svakog čovjeka.
Iznenada počela su uhićenja koja su potresla crkvu. Mnogi vjernici to podrzavaju, a oni vjernici koji ne razume podržavanje i suočavanje sa pedofilijom i posvećenom crkvom, oni bi obranili i vlastitog silovatelja djece. Uhićen je zlostavljač fra V. Vidović i provincijal fra M. Hontić na Svetom Duhu u Zagrebu koji je također bio provicijal fra G. Gašperovu, a koji je otjeran iz istog reda u Splitskog Svetog Frane zbog dugogodišnjeg zlostavljanja preko 50 dječaka, maloljetnika i mlađih punoljetnika. Inače, malo je poznato vjernicima i građanima da je Miljenko Hontić bio član Rimske kurije reda Franjevaca konventualaca kada mu je oko 2012 stigla prijava mladića da je zlostavljan od Gracijana. Tadašnji provincijal Fra Ljudevit Maračić je žrtvi rekao da je Gracijan jako bolestan i ako mu prenese optužbu da bi to moglo biti kobno za njegov život.
To je žrtvu obeshrabrilo u crkvenoj prijavi, ali Ljudevit Maračić je ipak putem svoga generalnog vikara fra Josipa Blaževića poslao dokumente i pisma žrtve u Rim Hontiću. Hontić i Blažević su zaključili da žrtva nema hrabrosti prijaviti i ignorirali su postupak. Paralelno Hontić je bio prijatelj sa žrtvom na Facebooku i redovno joj čestitao rođendane, te zano da je žrtva voljela crkvu Svetog Frane kao ministrant i čitač. No puno prije ove žrtve, druga žrtva je nadbiskupu Marinu Barišiću prijavila Gracijana i to već prilikom stupanja na dužnost Barišića 2003 godine. Barišić je to kasnije priznao da nije shvatio jeli se radi o ljubavi ili ljubomori i priznao žrtvi da je prijavila neka vjeroučiteljica ali nije znao kako pokušaj silovanja da okarakterizira ali ni kako da žrtvi pomogne u zdravstvenom stanju. Miljenko Hontić je nakon uhićenja pušten uz mjere opreza i istraga se nastavlja nad cijelim redom konventualaca koji pokušavaju sebe prikazati žrtvama, a žrtve sotonizirati.
Mnogo godina kasnije novi provincijal postaje fra Josip Blažević koji poziva ponovno žrtvu sa vikarom Tomislavom Glavnikom te da pomogne oko drugih žrtvi kako bi se vršila pravda prema počinitelju i žrtvama jer je Gracijan zadnje djelo što se zna ponovio 2018. godine nad malim ministrantom što je prijavio župnik i policijski kapelan Žarko Relota nadbiskupu Marinu Barišiću i nakon toga tražio premješaj iz reda franjevaca u petrovce. Mediji su zamjerili Reloti zašto nije prijavio policiji ili provincijalu svog reda, već nadbiskupu, koji je uznemiren došao Gracijanu i rekao mu “Gracijane dva puta si opomenut, a sada ti uručujem suspenziju.” Probudile su se rane nekoliko žrtvi no većina je očito ostala zadovoljna da je uklonjen. Znao je cijeli kvart Meje a i grad da ima gay sklonosti ali nisu slutili da zlostavlja djecu. Čak im ni roditelji nisu vjerovali pa su mnogi zaglibili u drogu, neki sišli sa pameću a neki i doživotno kriju traume.
Provincija i nadbiskupija su zajedno organizirano premještale zločince, jer nisu niti oni bili bezgrešni, što će se tek otkriti. Gracijan je rekao na snimci koju posjedujemo sa Provjerenog Nove TV kada je morao potpisati otpuštanje od reda : “Znam da sam učinio grijeh koji nije isti kao prevariti ženu ali mene Bog voli. Kao zeca su me stavili na ražanj od svih zečeva. Pravnik Glavnik me suočio sa optužbama ali svi su o meni sve znali dugo vremena, obećao mi je mjesečno plaćati 4000 kn hranarinu i dati 20.000 kn otpremnine. To je potpisao i provincijal Blažević. Ja neke osobe koje me spominju ne znam i moj mali mozak nebi izdržao se suočiti sa tim Neke poznam neke ne poznam.” – bile su snimljene riječi monstruma koji je imao dvostruki život dužih druženja sa mladima i djecom i naprasito napadanje nepoznatih lica koje su čak vidjele osobe iz zbora.
Crkva je igrala kao i danas jako korporacijski i podlo daleko od Kristovog puta. Kristov put bi bio zagrljaj bez sudovanja i progona žrtvi, nego prihvaćanja i pomoći. Žrtve vjernici odustali su od crkve shvativši ono što niti jedna religozna osoba ne može shvatiti dok ne doživi. Prema žrtvama su se nadbiskupi Dražen Kutleša, Zdenko Križić i Marin Barišić ponijeli barbarski, neljudski i nekršćanski. Nema tog naziva u riječniku koji bi mogao opisati zlo ili ravnodušje koje su pokazali prema žrtvama a imali su potpunu autonomiju u donošenju odluka milosrđa. Bude li sustav zaživio gledati ćemo biskupe sa lisicama na rukama i slušati nama jako teške. Krist je među žrtvama. Žrtve nisu protivnici crkve nego ranjene duše potrebne zagrljaja i skrbi a ne protjerivanja. Žrtve su oko vas.
Jedna od žrtvi je vapila kroz email sucima i javnim ličnostima izloživši svoj identitet u Zagrebu da obavezno pripaze na crkvu Sveti Antun Padovanski i da čuvaju djecu ako gore žive od “karizmatika i presvetih” na Svetom Duhu. Nakon afere sa Gracijanom htjeli su graditi image velikih humanista pa otvorili pučku kuhinju da ispeglaju image dobrotvora, no iza tog dobrotovrstva krile su se jako lukave namjere. Nitko žrtvi nije vjerovao i neki su rekli da nije normalna da bi se na istom mjestu dogođlo zlostavljanje sa Vidovićem i Hontićem koji je taktizirao prema Nacionalovim i DORHOVIM zaključcima. Žrtva ih na email nije lagala, sve je pogodila, žrtva je oboljela, htjeli su da se ubije ali je preživjela. Žrtva je htjela spasiti djecu od “pomazano prljavih ruku” i informirala je žrtvovavši sebe brojna imena. Također žrtva zna da imaju još zlostavljača ali ih neće imenovati prije nego druge žrtve smognu snage i progovore anonimno kao u svim medijima.
Žrtva zna mnogo i najviše je boli odnos nadiskupa splitsko makarske Zdenka Križića prema njihovim ranama. Odbacivanju. Također neki svećenici i časne sestre su po svojim prosudbama pritekli u pomoć žrtvama i pružiti Kristovu ljubav bez znanja nadbiskupa. Tako da se ne može reći da je sve unutar crkve crno. Ako nije kriva nadbiskupija zašto je Barišić skrivao sve od 2003, zašto je upravo on dodjelio dekret Gracijanu kao nadbiskup ( a ne provincijal) i zašto je kanonski sud bio u nadbiskupiji Splitsko- makarskoj. Sa pravom se pitamo tko izabire za nadbiskupe bezosjećajne i neduhovne recitatore koji ne žive Krista?
Crkvina prikrivanja je jako teško dokazati dok netko iznutra ne propjeva a to se i rijetko događa ali događa se. Sve više svećenika iznose da ne mogu tomu više biti svjedoci. I sve više svećenika ne žele biti pokorni zavjetu šutnje nego pomagati diskretno žrtvama i Kristovoj istini.
Pripremio Toni Eterović
