Iako je mnogo puta poželio smrt i pokušao se ubiti, nadživio je mnogobrojne kolege koje su htjele živjeti. Malo bizarno ali o kralju ex Jugoslavenske scene Miši Kovaču sve je rečeno i napisano pa i više. Zaljubljenik Dalmacije koji je u Jugoslaviji mogao bar voliti Dalmaciju nadišao je sve estradne legende punio stadione, a njegova svaka pjesma je bila udah i izdah pun emocija koji slama srca publike. Njegova ruka i trzaj oka posiže stadion u trans, kad prestane pjevati nastavljaju ostali….samo to je djelić Miše.
Mišo više ne pjeva, kažu diskretno da je bolestan i živi suprugom, i pasom skromno u Zagrebu. Uvijek je imao nekakvu potrebu dokazivati u intervjuima da je on iznad drugih ali bi i pričao kako druge cijeni. Inaće najmoćniji nikada ne istiću svoju moć ali Mišo je volio podsjetiti “ja sam ja” što je mnogima dizalo živce ali su ga i kao takvoga voljeli. Nije htio biti dio politike ali politika je ušla i u njegov život od samih početaka karijere.
Izgubio je sina misterioznom tragedijom “prodanom kao ruski rulet”, neki su pričali da se dečko od 15 godina predozirao, no njegov pokojni sin Edi je trajno promjenio njegov život. Razveo se od prve supruge i pokušao se više puta ubiti ali nije uspio. Obolio je na tešku kroničnu depresiju i svoj cijeli život ostao na teškim ljekovima o čemu je otvoreno pričao. Praktički publika je uvijek strahovala kad bi čula da je loše i punila njegove koncerte diljem svijeta. Odlučio se prestati pjevati ali nije izdržao dugo, muzika je bila njegov lijek i borba da preživi tragediju u kojoj se našao.
Mate Mišo Kovač (Šibenik, 16. srpnja 1941.), hrvatski je pjevač zabavne glazbe. Pjevač je s najviše prodanih ploča (i ostalih nosača zvuka) zabavne glazbe diljem bivše Jugoslavije. S više od 20 milijuna prodanih ploča tijekom 47-godišnje glazbene karijere, uz brojne glazbene i diskografske nagrade, jedan je od najpoznatijih i najkarizmatičnijih hrvatskih pjevača. Počeo je obradama stranih uspješnica, da bi nastavio naglašeno emotivnim pjesmama uglavnom tipičnog mediteranskog, dalmatinskog melosa te suradnjom s klapama. Vrhunac popularnosti doživio je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, no i danas ima značajnu odanu publiku. Premda glazbena kritika više cijeni njegove ranije i manje poznate radove, popularnost je stekao emotivnim i zabavnim melodijama, poput “Ostala si uvijek ista”, “Svi pjevaju ja ne čujem”, “Ako me ostaviš”, Ti si pjesma moje duše” i drugima. Svojom popularnošću, karizmom, beskompromisnim i često osebujnim stavovima te uspjesima stekao je status hrvatske glazbene legende.
Rođen je u Šibeniku tijekom talijanske okupacije Dalmacije u Drugom svjetskom ratu kao drugo dijete Zrinke i Jakova Kovača. Majka mu je podrijetlom s otoka Vrgade, a otac iz šibenske četvrti Škopinac. Mišo je rastao u obitelji s bratom Ratkom i sestrom Blankom. Kao dijete odrastao je u ulici u šibenskom Varošu u kojoj su u isto vrijeme živjeli i glazbenici Vice Vukov (r. 1936.; u. 2008.) i Arsen Dedić (r. 1938.; u. 2015.). Kao mladić trenirao je nogomet kao vratar te je počeo braniti za juniorsku momčad HNK Šibenika, sanjajući o profesionalnoj nogometnoj karijeri u Hajduku. Bio je i navijač Hajduka, često putujući brodom iz Šibenika u Split na utakmice te je poraze svoje momčadi primao vrlo emotivno. Čuvši nastupe šibenskog pjevača Ljube Lučeva, šesnaestogodišnji Mišo polako odustaje od nogometa i posvećuje se glazbi. Slušao je tada popularne talijanske izvođače Luciana Tajolija, Tonyja Dellaga i Adriana Celentana te Amerikanca Johnnieja Raya. Završio je srednju industrijsku školu, izučivši zanat tapetara. 1961. na natjecanju “Prvi glas Šibenika” podijelio je naslov najboljega s Mirkom Vukšićem, budućim gitaristom grupe Mi, a za nagradu je odabrao singl Elvisa Presleya. Vojni rok u JNA odslužio je u Beogradu, gdje je subotama navečer pjevao zabavljajući ročnike i prijatelje. Nakon odsluženja vojnoga roka stiže u Zagreb, gdje pjeva studentima te životari po studentskom centru i kavanama.
1972. posjećuje koncert Elvisa Presleyja u njujorškom Madison Square Gardenu, a Elvisova izvedba Sinatrinog standarda “My way” ostavlja veliki dojam na njega. O tome često bi pričao u medijima. Dobitnik je brojnih zlatnih, dijamantnih i srebrnih ploča, kao i diskografskih i festivalskih nagrada. Vlasnik je, naravno, i Zlatne ptice koju su Jugoton/Croatia Records dijelili izvođačima za milijun prodanih primjeraka. Godine 2005. Institut hrvatske glazbe uručio mu je posebno priznanje “za najveći broj prodanih ploča u povijesti hrvatske diskografije”
Želimo mu sretnih 100 godina života pa i više….
Imperij
