Mišo Kovač je doista volio Jugoslaviju jer ga je Jugoslavija i stvorila. No, bio je praćen stalno po inozemstvu od UDBE pa do ustaške emigracije koja je tražila da se opredjeli gdje pripada.
Legenda koja je praćena, zastrašivana i progonjena od svih sistema. Vodio je buran ljubavni život zvijezde, no ubrzo je shvatio da njegova karizmatičnost postaje politika, jer može imati silan utjecaj na poticanje mira ili rata emigracije koja je bila nacionalistički rušilački opredijeljena prema Jugoslaviji. Mišo Kovač, nezamjenjiva glazbena legenda Jugoslavije, na neki način sada diktira kako da se snimi film o njemu. Uvijek je volio diktirati , a prema produkciji filma očekuje se da neće napraviti nešto posebno što je prešlo granice Hrvatske , jer nisu ni do sada. Biti živa legenda, mnogi se tako nazivaju, ali zna se da Mišo pripada već sada vječnosti . Od nekoliko pokušaja suicida , Mišo danas voli svoj život i sretan je živ, sa 84 godine, mada je prošao najteža razdoblja života ( službeni suicid sina, razvod ). On je veliki dokaz da svi koji imaju mentalne teškoće, ne odustaju, nego čekaju i rade na sebi. Više puta je odlazio više se vraćao na scenu ali na njoj je bio i kad nije bio tu i ostao vječno.
….
MIŠO JE BIO IGRAČ, PRATILI SMO GA U STOPU. EMIGRACIJI JE GOVORIO PROTIV JUGOSLAVIJE A U JUGOSLAVIJI ISTICAO SVOJU ODANOST. NISAM GA PRIJAVIO ŠTO JE RADIO JER SAM GA ZAVOLIO. – tvrdi bivši operativac N.D. 78
….
Nije pjevao Titu ali i kad bi otišao u inozemstvo, tražio je da se sklanjaju slike Ante Pavelića . Mišo , kao umjetnik, jako je teško mogao vagati između Jugoslavije i emigracije koja je bila za rušenje Juge. Sve koncerte Miše doznajemo od umirovljenog časnika UDBE, pratila je UDBA i čekala da kaže nešto loše , no kako nam kaže, i oprostili bi mu. “Jako je teško bilo biti Mišo i ljude koji pozivaju na fašizam moliti da se pomire. To se svakako shvaćalo, ali od njega se tražilo da sudjeluje u radovima ustaške emigracije, oni su ga prisvojili sebi, a s druge strane cijela Jugoslavija ga je voljela. Sad vi se pitajte koga izdati i kako se ponašati , i to preživjeti .” Mišine pjesme su zarazne za sve zemlje Jugoslavije i on je obožavan, on je jedan i on je zaista prvi među prvima koji to nikad ne treba ponavljati.
….
Jedan od bivših pripadnika UDBE zadužen za Mišu Kovača (N.D, 78) kaže da je Mišo bio u jako riskantnim situacijama s emigrantima, volio je sve ljude i htio razumjeti njihove ogorčenosti , no on je prvi estradnjak koji je znao da se planira rušenje Jugoslavije. “Sve sam mu praštao i brisao tu ljubav s Hrvatima jer naprosto su ga s kapama i zastavama htjeli kompromitirati. Ja sam mnogo toga trebao prijaviti komitetu, ali zavolio sam njegove pjesme i ukrao mi je dušu. Bio je vrlo taktičan u izjavama i boljelo ga je što vidi , a mora zadržati za sebe. Sve što morate zadržati za sebe , to vas razbolijeva. Mišo je volio jedinstvo Jugoslavije i slogu jer njega cijela Srbija, Makedonija, BiH obožavaju. To je njegova publika a javno je izjavljivao da ne može djeliti ljude, bili smo velika većina za tu zemlju, pa nismo dva puta ulazili u Jugoslaviju jer smo svi bili ludi.” – zaključuje naš izvor N.D. 78. Mišo je počeo je u Sarajevu a volio je koncerte u Sava centru Beograd. Estradni život nije lak , naročito ljudima koji su u bivšoj zemlji postali legende kao Mišo. Raspad sustava značio je svima njima urušenje svijeta, mnogi su se morali pod prisilom opredijeliti, a kriva rečenica mogla je obilježiti život svakome.
MIŠO JE 90IH BIO ZABRANJEN NA RADIJIMA DALMACIJE JER JE OBILJEŽEN KAO JUGOSLAVEN, A ESTRADA NOVA SE STVARALA POLITIČKI SA NOVIM SNAGAMA.
…..
To se dogodilo i Miši. Mišo je dao 1990. godine za RTV Reviju intervju u Tribunju. Počeo je raspad Jugoslavije pucanje i paljenje kuća mnogim poznatim Srbima i Hrvatima, ali ne i Miši Kovaču. Počinje medijski bojkot Miše u Hrvatskoj. Od njega se traži da se odredi gdje pripada. Rečenice su ga naglo sa bogovskog mjesta bacile o tlo. “Ja smatram da pjevač mora biti za svakoga, bez obzira na to je li Slovenac, Hrvat, Srbin ili Albanac. Mislim da jedan estradni umjetnik ne smije i ne bi trebao vaditi osobne iskaznice iz džepa… Ja poštujem svakog čovjeka, bez obzira na to iz koje je nacije, i to kod nekih ljudi izaziva neraspoloženje i kod takvih normalno da gubim neke vrijednosti. Ali sveukupno gledajući, nije nešto strašno. Doduše, mene manje vrte po radiostanicama...Novinari svašta pišu, i jedni i drugi, a istina je negdje u sredini. Što se tiče pjesme, možda su sada momci koji pjevaju o Hrvatskoj popularniji od mene. U Hrvatskoj, naravno. I to je normalno jer je to sada jedan pokret naroda i ja to primam kao normalnu činjenicu. Boli me Split što su me zabranili na radijima a želje slušatelja su velike. Rekao sam se odseliti iz Hrvatske ako pobjedi HDZ.” – zakucao je sebe Mišo da bi kasnije sve to pokušavao ispraviti kako je mislio na neke ljude koji su iz partije odmah prešli u prvi red HDZ.
….
JOSIP PERKOVIĆ prvo Jugoslavenski udbaški ubojica, pa veliki Hrvat sa desna predsjednika Tuđmana OSUĐEN ZA UBOJSTVO HRVATSKIH EMIGRANATA SVE ZNA O SMRTI MIŠINA SINA EDIJA. UBIJAO JE I HRVATE U NOVIJOJ HRVATSKOJ KOJE BI OZNAČIO NEPRIJATELJIMA RAZMIŠLJANJA ILI PRIVATIZACIJE. – tvrdi nam N.D. (78)
…..
“Ako Jugoslavije ne bude – neka je ne bude, ali ljudi ostaju. Meni je narod na ovim prostorima poklonio svoje srce, narod koji živi na prostorima države koja se zove Jugoslavija. Nisam bio taktičan da iz HDZ-a izdvojim te ljude. Poslije toga je jedan moj kolega na koncertu u Osijeku izjavio da sam ja lažni prorok i da mi je doktor Tuđman zabranio da pjevam u Hrvatskoj. I onda je narod počeo skandirati protiv mene, jer ja dobro znam što znači kada se narod izmanipulira, razumiješ. Sada sam ja njihov izdajnik. A ja to ne mogu biti jer ja hoću mir. Neka je Hrvatska suverena, ali da se ne ubijamo. Jer ne može Hrvatska biti suverena s bombama. Ne može to ni Srbija ni Slovenija. A to znači da se i moji i srpski nacionalisti trebaju spustiti na zemlju. A ako hoćemo rat, onda, jebi ga, tu ništa ne mogu napraviti…. Mene neki ljudi već sedam godina ogovaraju i javno se pitaju zašto ja nisam dao koncert ispod slike Ante Pavelića. Hrvatski narod ima svoje ekstremno krilo, ima ga i srpski narod, i slovenski, i muslimanski, ima ga i IRA… Ali se ne može generalizirati.Mi moramo živjeti zajedno. Slovenci, oni su sami, oni su svoj film. Što će se dogoditi ako ljudi postanu ratoborni? Moj sin ima šesnaest godina i sada ga trebam slati u rat. Što će meni suverena Hrvatska ako treba poginuti moj sin?” – rekao je Mišo u intervjuu Zorana Predića (RTV revija, 1990.)
…..
MIŠO JE IZJAVIO 1990. DA NE TREBA SUVERENU HRVATSKU U KOJOJ ĆE NJEGOV SIN SA 16. GODINA POGINUTI. MISTERIJ EDIJA OSTATI ĆE VJEČAN ALI PREMA NAŠIM ISTRAŽIVANJA PRVE SLUŽBE HRVATSKE MNOGIM UTJECAJNIM HRVATIMA (VLASTITIM HRVATIMA) KOJI SU IMALI SVOJE IDEALE SU REŽIRALI UBOJSTVA DJECE, PROMETNE NESREĆE I SUICIDE A MEDIJIMA JE BILO ZABRANJENO PISATI O TOME.
…..
1992. događa se strašna tragedija za Mišu da pod uvjerenjem oslobođenja njegov maloljetni sin uzima oružje. Iako je službeno suicid zaključen rekonstrukcijom vojne policije i tajne službe SIS, Mišo nikad nije prihvatio da mu se sin ubio. Tih godina mu je umrla majka i mlađi brat, tako da je pao u potpunu depresiju i 1999 pokušao izvršiti suicid pucanjem u srce. Bolesni umovi su izmišljali da je “fingirao” iako sami pucanj pored srca često je smrtonosan ako pogodi smrtonosnu žilu ili organ. Zapravo, osnutak države Hrvatske, u kojem su mu mnogi davali poruke da pazi što priča, nije bila sloboda koju je želio, nije želio izgubiti sina i to od hrvatske ruke. NITKO TO NIJE HTIO. Udbaš sa kojim smo pričali tvrdi da ubojica Josip Perković jako dobro zna zašto je ubijen Mišin sin i da nije jedino djete koje je ubijeno a mnogi žive u uvjerenjima da su im članovi obitelji poginuli. To je bio jedan kraj Mišinog života . Izmjene odluka, ali i poljuljanost ličnosti, krivio se i tražio krivce. Srce mu je slomljeno. Opet , zbog nametnutih pravila , pristaje na sve i prestaje od svega. Mišo ne može oprostiti srpskoj politici, ne i Srbima. Nakon smrti sina i dva propala braka , opisivao je da je bio odustao, pucao u sebe, predozirao se lijekovima , a na bine koje je izlazio prije izlaska bi popio šaku praksitena. No kad bi digao ruku na stadionima i dvoranama, zavladao bi delirij. Mišo nije trebao niti početi s pjesmom, publika ga je nadglasavala. Zasigurno, posljednja supruga Lidija zavoljela je sve njegove rane i idealistički ušla u dobro i zlo sa njim, na čemu joj je Mišo jako zahvalan što je nedavno izjavio za medije Hrvatske.
Nabrajati njegove hitove je suvišno. To su vječne emocije nad emocijama koje bacaju u delirij a cijela Jugoslavija je slušala kao jedno sa emigracijom. Nove generacije recitatora nikada neće možda ni poslušati ako im netko ne upali: “Ti si pjesma moje duše”, “Ako me ostaviš”, “Dalmacija u mom oku”, “Malo mi je jedan život s tobom”, “Samo nas nebo rastavit može”, “Slušaj majko moju pjesmu”, “Ostala si uvijek ista”…….. Ne treba puno očekivati od filma Vinka Brešana jer istina i filmovi se često u Hrvatskoj ne podudaraju, no makar površan, možda se bude i dao pogledati.
Imperij tim
