Kišne gliste (Lumbricus terrestris) saveznici su i pomoćnici svakom vrtlaru. Da njih nema, ne bi bilo ni plodne zemlje. Njihovo člankovito ili valjkasto tijelo dugačko je oko 30cm. Kroz zemljište se kreću puzanjem, skupljajući i šireći trbušne mišiće.
Moguće ih je naći u gotovo svim tipovima tla. Često ih ima u stajskom gnojivu i u zemlji koja je u dovoljnoj mjeri vlažna te obiluje organskom tvari. Aktivne su od ranog proljeća pa sve do kasne jeseni, a iz tla izlaze nakon kiše ili tijekom noći.
Ipak, mnogi ljudi misle da su oni štetnici, ali to je potpuno pogrešna predodžba iz koje progovaraju neznanje i predrasude. Zapravo gliste ne čine nikakvu štetu na biljkama niti se hrane njihovim korijenjem.
Što ih je više u tlu, ono je kvalitetnije i plodnije. Smatra se da plodno zemljište na jedan metar kvadratni treba imati između 200 i 400 kišnih glista koje mogu preraditi dva kilograma organske tvari. Tijekom dana, dovoljna je prisutnost jedne gliste da stvori šest grama svojih izlučevina koje unapređuju plodnost tla.
Gliste su izrazito aktivne u tlu i kreću se u svim pravcima. Tada prave kanaliće kroz koje se slijeva voda i obavlja se prozračivanje. Biljke taj prostor koriste za rast korjenčića. Svojom aktivnošću gliste reguliraju pH reakciju, sudjeluju u stvaranju humusa te unapređuju strukturu i kvalitetu tla. U tlu se tada povećava sadržaj minerala, posebno fosfora, kalcija i magnezija.
Osim što unapređuju tlo, kišne gliste također obavljaju i njegovu dezinfekciju i sterilizaciju. Nadalje, zahvaljujući njima i njihovoj aktivnosti dolazi i do smanjivanja prisustva uzročnika biljnih bolesti.
Mnogi uzgajivači sobnog bilja koriste se jednim trikom. Naime, u posudu s biljkom stave jednu kišnu glistu. Ona će unaprijediti strukturu tla, kao i spriječiti zbijanje supstrata. Osim toga, u posudi neće biti prisutni zemljišni štetnici.
Gliste su dosta osjetljivi organizmi. Njihova brojnost je mala na zbijenim terenima, kao i onima koji se stalno oru i često obrađuju, ali i tamo gdje se dodaju industrijska gnojiva ili se pak obavljaju tretiranja pesticidima.
Kako biste privukli kišne gliste i osigurali im optimalne uvjete, zemlju u vrtu trebate ili plitko orati ili pak trebate uzgajati povrće na površinama koje se ne obrađuju. Malčiranje parcele biomaterijalom može osigurati dovoljnu količinu organske mase koja bi poslužila za ishranu glista. Malč, koji prekriva tlo, zaštitit će ga od prevelikog zagijavanja i isušivanja tijekom ljeta. Nadalje, u vlažnoj zemlji postoji veći broj glista. Njihovo tijelo je osjetljivo te je potrebna određena razina vlage kako bi im se omogućili neometano kretanje i hranjenje.
Nadalje, površine na kojima se primjenjuju mineralna gnojiva i razni preparati raspolažu mnogo manjim brojem glista. Primjer toga su i tereni koji imaju pH iznad 5,5. Glistama ne odgovara alkalna sredina i za njih su najpogodnija ilovasta i blago kisela zemljišta.
Tijekom sušnog ljetnog razdoblja gliste se povlače u dublje slojeve, međutim, tamo se one ne mogu razmnožavati. Iz tih razloga više ih je u tlu koje se malčira i to zahvaljujući povoljnijem vodno – zračnom režimu te ih u takvoj sredini ima više nego u zemlji koja je nepokrivena tijekom zime i ljeta.
Andrea Jakovčević, foto: Pixabay
