Halid Muslimović, kultni pjevač i muzičar starog kova, pravi je magnet za balkanske medije. Plasiraju se raznorazne bombastične priče od kojih se mnogima diže kosa na glavi. U ekskluzivnom intervjuu za Imperij odlučio je otvoriti dušu. Bračni problemi i optužbe za nevjeru, nostalgija za Jugoslavijom, najtužniji dan kad je umro Tito i ubojstvo Halidovog oca koje je izvršeno uoči rata do danas ne riješeno, rane su sa kojima živi.
Kako nakon tolikih godina, uspona i padova, svih nedaća koje nas okružuju, uspijevate ostati pozitivni? Moja priroda je takva da sam uvijek raspoložen, nasmijan, veseo. Ako imam neki problem, ostavljam to za sebe, a ako mi se desi nešto pozitivno onda to djelim sa svima. U svom životu sam imao mnogo uspona i padova. Prvo se desio taj glupi rat i od tada nikako da se neke stvari ekonomski i politički poslože. Ja sam vrijedna i progresivna osoba tako da nemam teren za igru, pogotovo u svojoj BiH i zaista ne znam kada će sve to doći na svoje. Uprkos svemu, ja sam pozitivan, radim i rezultati sami po sebi dolaze. Velika nedaća je to što bi političari za 48 sati mogli napraviti pozitivne promjene, ali svi gledaju samo svoje lične interese. Upravo zbog toga nam omladina i odlazi i zato nas i neće biti uskoro. Pjesma “Mojoj majci” izazvala je pravu pometnju u javnosti i automatski je postala hit.
Šta za Vas predstavlja ova numera i da li i u budućnosti možemo očekivati ovakve uratke nabijene emocijama? To je pjesma koja je napisana iz srca. Uradio sam spot po svom ukusu i zaista sam zadovoljan. Radi se o istinitoj priči, to je pjesma za sve koji su osjetili pravu majčinsku ljubav. Sama riječ majka za mene predstavlja nešto najljepše i najveće na svijetu. U budućnosti se itekako može desiti da snimim još neku pjesmu prepunu emocionalnog naboja. Teško je u ovakvom vremenu pjevati vesele pjesme, kada je sve naopako.
Otvorila su Vam se vrata turskog tržišta, a Vaše pjesme se u toj zemlji sve više slušaju. Neke numere su se našle i u turskim serijama i filmovima. Kako je do toga došlo i da li ste se uspjeli izboriti za autorska prava? Da, istina je da me krenulo u Turskoj. Drago mi je, jer je ta zemlja odavno u mom srcu. Volim taj melos i brojne tamošnje pjevače već poznajem. Imam veliku želju da napravim veliki progres na turskom tržištu. Moje dvije pjesme su već korištene tamo, jedna u seriji, to je pjesma “Stoj jarane” koja je poslužila kao muzička podloga za seriju “Ališ i Zejnep”. S druge strane, u filmu “Plavi leptir” korištena je sevdalinka “U đul bašti kraj šimšira” gdje sam ja izvođač. Imam namjeru da u dogledno vrijeme završim još desetak pjesama, a onda bih izdao i album u Turskoj. Kada su u pitanju autorska prava riješiti ću.
NE ŽELIM SE SJEĆATI RATA I LJUDI KOJI SU MI OKRENULI LEĐA. IZGUBIO SAM KUĆU I FIRMU, BRAĆA PO LOGORIMA, ČLANOVI PORODICE IZGUBILI ŽIVOTE. TAJ DIO MORAM ZABORAVITI JER SAM JAKO LOŠE OD TOGA.
Jednom prilikom ste kazali da ste u ratu izgubili milione i da ste prošli kao najveći gubitnik na estradi. Nakon toga Vam niko nije pomogao. Za sve ste izborili sami. Imate li poruku za sve zlobnike koji su Vam okrenuli leđa? Ne volim se toga ni prisjećati. Zbilja sam jedan od onih koji je najviše izgubio. Jedini sam na estradi koji je izgubio i kuću i firmu. Imao sam i druge probleme, braća su mi bila po logorima. Mnogi članovi moje bliže porodice su tada izgubili živote. To je najveći gubitak – kada ostanemo bez nekog koga zaista volimo – pa makar to bio i komšija. Niko mi nije pomogao zaista. Imao sam nakon toga i problem sa kreditima, jer sam u digao kredit u švicarskim francima u Hyppo banci. Ipak, izborio sam se sa svim nedaćama. Došao sam na svoje, ali još nisam pobijedio. Nisam napravio sve što sam zamislio, ali pred nama je vrijeme. Bože zdravlja i prijatelja, a sve ostalo će doći. Ja ni od koga nisam ništa ni očekivao tako da me nije pogodilo ponašanje onih koji su mi okrenuli leđa. Krajnje je vrijeme da nam političari ostvare teren za napredak. Da recimo, prorade vozovi kao nekada, a ja ću kroz život uvijek ići uzdignute glave. Najbitnija mi je sreća moje porodice.
O Vama pišu sve i svašta. Novinari su nekada zaista znali pretjerati. Kako reagirate na sve to? Utječu li tračevi koje pojedini mediji redovno plasiraju negativno na Vas? Pa ja sam magnet za neke nazovi novinare. Većinom su ti što pišu svašta neki priučeni novinari – vodo instalateri, pa imaju prostora. Ipak, prava pera se prepoznaju. Nekada uopće ne želim da demantiram te laži. Sve se to smiri do slijedeće glupe priče. Moram priznati da u posljednje vrijeme i ne čitam ništa, nego jednostavno čujem od raje. Ne podržavam to, ali oni tako rade, prave lažne naslove samo da bi privukli pažnju. U svakom slučaju nek je svima njima na čast.
Dugo se nagađalo da ćete se pojaviti u ruskom realityju u kojem je bukvalno sve dozvoljeno? Šta se desilo pa do toga nije došlo i da li u tim informacijama uopće ima istine? I na Balkanu je sezona realityja. Ukoliko biste dobili poziv da li bi ste se pojavili u Zadruzi ili Parovima? Pa moram priznati da nisam baš za to, jer zbilja duboko i nisko idu i neke stvari nisu za slušati ni za gledati. Jednostavno, nisam u tom filmu, ali se ne plašim toga i takvih ljudi. Radio sam nešto slično. Učestvovao sam u showu “Tvoje lice zvuči poznato” koji je humanitarnog karaktera. Emisija prepuna umjetnosti. Treba napraviti te silne imitacije. Ponosan sam na svoje imitacije Zdravka Čolića, Davorina Popovića, ali na neke svoje humoristične performanse poput imitacije pjevačice Stoje (smijeh), ali i plesnog performansa sa Suzanom Mančić. Ipak smo mi u godinama tako da mogu reći das mo napravili jedan fin show. Žao mi je jedino što mog prijatelja Đoše nema više, mnogo smo se družili. Bilo je lijepo, ali eto… Život ide dalje.
Bili ste u sjajnim odnosima sa pjevačicom Donom Ares i sigurno Vam nije lako. Ipak, nakon sahrane krenuli su razni medijski natpisi i sve je nekako otišlo u pogrešnom smjeru. Hana Hadžiavdagić Tabaković je pokrenula lavinu. Kako komentirate ponašanje Vaših estradnih kolega? Moram duboko udahnuti prije nego odgovorim na ovo pitanje. Imam zaista puno toga reći. Estrada je izgubila jednu posebnu osobu, muzičkog velikana. Jako mi je žao Done. Umrla je jako mlada. Bili smo u dobrim odnosima, ali nismo se nešto specijalno družili. Ipak, poštovao sam njen rad. Ona je prestavljala jedan poseban kvalitet. Bio sam na sahrani. Nisam se htio eksponirati, jer su mnogi i došli tamo da bi se slikali. Ja sam otišao tamo iz srca. Ona je to zaslužila. Ta prašina koja se podigla nakon svega nije mi jasna. Ne zna šta ljudi hoće. Ona je imala pravo na svoj izbor i tako je odlučila. Neke stvari treba ispoštovati. Kada je u pitanju Hana, zaista moram reći da nisam to čitao. Vjerovatno su u pitanju oni koji nisu došli na posljednji ispraćaj Doni. Možda neki nisu ni mogli doći, ne bih da ulazim u te stvari. Jedno je sigurno, Dona je bila posebna i iza nje je ostala jedna velika praznina na estradi.
Mustafa Mulahuseinović, foto: Facebook privatne i stare arhivske
