Splitska umjetnica, modna kreatorica , vlasnica kultne trgovine Skandal , već godinama razbija modnu monotoniju koja vlada splitskim ulicama, Rivom, a sada i šire. Nedavno je široj javnosti postala poznata i kao natjecateljica u poprilično gledanom tv showu “Večera za 5”, gdje je samo još jednom dokazala svoju genijalnu umjetničku, kreativnu stranu, koja je nažalost, ali za jednog umjetnika i kreativca, ne neočekivano, naišla na osude. Odavno je poznato da su naši umjetnici cjenjeniji u bijelom svijetu nego kod nas, ali osude mase uvijek su potvrda i dokaz intelektualnosti i ekscentričnosti bez koje nema ni kreativnog stvaranja. Olja se tako našla u samom centru medijskog linča, no malo tko je pisao o Oljinom stvaralaštvu. Oljini otkačeni odjevni predmeti te eskcentričan stil, postali su zaštitni znak svih autentičnih ljudi koji posebnost svoje persone izražavaju baš onim komadima koje najpoznatija splitska vampirica pomno bira i kreira, te poklanja našem regionalnom modnom svijetu, koji bi, bez ovakvih umjetnika i tvoraca modnih čarolija, bio izrazito jednoličan. Baš taj štih originalnosti, modne osviještenosti i nepogrešivog modnog stila, Olja Einfalt Mihovilović od 14. stoljeća neumorno poklanja skrojeno i skriveno u svakom komadu odjeće, svim kreativcima i osebujnim ličnostima, koje nigdje neće proći nezapaženo, te je ona kao takva, postala sinonim za unikatnost i modno buntovništvo kojeg na ovim prostorima odavno nedostaje.
Olja, s koliko ste godina otkrili svoju ljubav prema odjeći i prema dizajniranju?
-Prema odjeći i dizajniranju nešto kasnije, no prema umjetnosti vrlo rano, već sa nekih pet, šest godina. Kasnije su se sve te umjetnosti spojile u jednu. Kao dijete sam obožavala crtati, prije svega sam akademski slikar, pohađala sam umjetničku školu a zatim i umjetničku akademiju, crtanje je bio prvi oblik umjetnosti s kojim sam se susrela, ali i moja prva ljubav. Sa modom sam krenula u jednom trenutku kad sam završila akademiju, no kroz cijelo djetinjstvo sam pokazivala jednu privrženost modi, sama sam kreirala i šila svoje odjevne predmete. Tada i nije bilo kao danas, nisi mogao kupiti baš sve, a ja sam uvijek imala mnoštvo ideja. Zanimljiva je priča iz mog djetinjstva, kada sam imala samo deset godina. Imala sam veliki lonac, i u tom loncu sam šila sebi odjeću, a istu tu odjeću sam bojala u rozu, a zatim u lila boju. Mogu reći da mi je kupatilo uvijek bilo u tim bojama, a majka je bila “presretna”. Umjetnost je moj život, i bez umjetnosti ne mogu zamisliti sebe, ona je ono što ja jesam, umjetnost mi dođe kao zrak.
Što vas je potaklo i ohrabrilo da krenete stvarati i da se ostvarite u modnom svijetu?
Konkretno sam se modom počela baviti u vrijeme kad u Hrvatskoj još nije bilo toliko modnih trgovina ni odabira za mlade, sve su to bile firme kao što je bila jugoplastika, nije bilo štosnih stvari. Ja sam oduvijek imala potrebu da stvorim nešto ekscentrično i novo, i tako je nastao prvi Skandal u gradu. Već tada je to bilo vrlo neobično obzirom na to da se takva odjeća nije mogla nigdje vidjeti, izazivala je čudenje i interese. Privukla je mlade generacije koji su ga zavoljeli. Kasnije se to razvilo u veliku firmu, sa preko sto zaposlenih, otvaralo se sve više trgovina, pa se i iskomercijaliziralo, da bi se sad ponovo vratilo na staro.
Kad je krenulo vaše koketiranje sa neobičnom, nesvakidašnjom modom? Je li vaš stil ustvari bunt i otpor jednoličnosti koju gledamo u modnom svijetu, ponajviše ovdje u regiji?
To je krenulo kad sam ja postala svjesna sebe, znači od moje osnovne škole, kad sam sama šila svoju odjeću. U osnovnoj školi svi su imali plavu “kecelju”, a ja sam si sašila crnu, s tim da su konci bili bijeli i crveni. To je krenulo sa mojih šest godina. Kako sam se ja razvijala, tako se razvijao i cijeli moj stav, gradila sam svoj modni stil na način na koji sam samu sebe doživljavala. Sva moda odjeće Skandal nastala je po principu kreiranja odjeće koju volim vidjeti na sebi, nastala je po meni, sve što sam željela nositi dizajniranjem sam htjela pokloniti i drugima.
Vaše kreacije, kao i Vi sami, odišu mistikom, te svojim autentičnim stilom stvarate modnu revoluciju. Kako biste opisali svoj stil, koju poruku želite poslati svojim odjevnim predmetima?
Ja bih svoj stil, ali i svoje kreacije smjestila pod jedan zvučan naziv, “rock glamour”. Uvijek sam voljela da odjeća koju nosim i stvaram, nosi u sebi dozu seksipila, ali da bude i ženstvena, provokativna, jer sam se i sama osjećala tako. Jesam li time željela privući pažnju, to ne bih znala odgovoriti, jer sam sve to radila intuitivno, vjerovatno jesam, samim tim što je to bilo drugačije, privlačilo je pažnju, i tako je i nastao moj brand. Moj brand je ustvari linija koja prezentira mene, i usko je vezan za isključivo moj modni izričaj.
Svoj modni izričaj redovito upotpunjujete drugim oblicima umjetnosti, pa često svaki styling ima svoju priču, ispričanu kroz kreativne videozapise i umjetničke fotografije. Smatrate li da je to neophodni sastojak visoke modne, umjetničke osviještenosti te stvaralaštva?
Svaki taj moj “performans” je inspiriran nečim u trenutku, što meni sine, kao neka pričica. Kad nešto vidim, stvorim si jedan mali filmić u glavi, sliku kakvu bi napravila, maleni igrokaz. Da bi taj igrokaz, skeč i performans koji se odnosi na nešto bio napravljen kako treba, ja uvijek kažem i mislim kako treba biti dosljedan u svemu. Od teksta koji se odnosi na konkretnu stvar, do koreografije a isto tako i stylinga koji će upotpuniti i cijelu tu radnju dovesti do toga da to bude kompletno. Sve se te stvari međusobno upotpunjuju i ja ih radim dosta intuitivno, ako sam se zamislila kao neki lik, onda ću napraviti sve moguće da taj lik na pravi način ustvari dočara ono na što ja želim skrenuti pažnju.
Želite li svojim “performansima”, kako su u javnosti nazvani, ustvari ukazati na to koliko smo kao ljudi postali nesigurni, i bojimo se odvažiti biti drukčiji?
Da! U jednu ruku da, jedan dio se nalazi i u tome, ali ustvari svaki moj performans osim toga sadrži i određenu tematiku koja je usko vezana za nešto za što sam se u tom trenutku opredijelila i željela pokazati, ali ustvari sve što radim mislim da treba imati hrabrosti, da savladamo neke probleme, da se borimo protiv nekih stvari. Moj performans je zapravo samo način na koji ja to pokazujem. A mislim da i drugi ljudi gledajući moj performans, u sebi oslobađaju malenu dozu hrabrosti i traže svoj put u borbi protiv nečega što ih muči.
Nedavno ste na Instagramu utjelovili “morsko stvorenje” te zaplijenili svu medijsku pozornost, još jednom. Kako ste došli do te zanimljive ideje? Što ste htjeli poručiti?
To se odnosi na Oljatara. Avatar, odnosno Oljatar je nastao obzirom da je RTL objavio na svojim mrežama jednu malu šalu na račun mojih pletenica. Kako sam imala pletenice, njih je to pomalo podsjećalo na avatara, i to je bilo simpatično. Oni su me ustvari nazvali Oljatar, što mi je bilo jako duhovito, i u jednom sam se trenutku stvarno vidjela kao Oljatar koji je došao na Zemlju, otvorio oči, vidio gdje je došao, a kad je vidio gdje se našao, zatvorio je oči želeći se vratiti svom svijetu. To je zapravo jedan zgodan lik, da se opet ukaže na sve probleme svijeta u kojem živimo. Gdje živimo, kako živimo, i kako se ustvari ne želimo maknuti s mjesta, zatvaramo oči. Ja ipak kao Oljatar, ostajem u toj pustinji i borim se, a usput tu i reklamiram i svoj nakit. Svakim svojim performansom ja na jedan način i promoviram svoju odjeću, nakit, ponekad i staklo. Sve to stopim u jednu lijepu priču, da to djeluje i atraktivno, i poučno, zabavno ali i humoristično.
Nedavno ste naišli na nerazumijevanje i osude medija ali i dijelova javnosti. Spekulacije i negativni ružni komentari, nisu vas sputali u nijednom pogledu. Što biste poručili mladim kreativcima koji se bore (ili će se boriti) s osudama i predrasudama okoline?
Cijelog života, otkada je ustvari nastao i prvi Skandal, znači nekih 26-27 godina, to je bio dućan koji nikog nije ostavljao ravnodušnim, neki su se zgražali, a drugima je bio zanimljiv i voljeli su ga. Kad je on postao što je postao, ljudi su to lagano prihvatili. Mislim da treba biti istrajan u svojim idejama, da ih treba gurati bez obzira na osude okoline, stoj iza tog u što vjeruješ. Okolina u principu uvijek osuđuje, malo je ljudi koji neće tome podleći, no ima i onih koji me podržavaju, međutim oni su u sjeni onih koji se bune, jer su uvijek glavni oni koji negoduju, mrze i osuđuju, najglasniji su. U početku će se činiti kao da oni pobjeđuju, međutim, pobjeđuju samo u prvoj rundi. Svim mladim generacijama bih poručila da budu uporni u svojim idejama, da rade na sebi, da budu marljivi, onaj tko je talentiran, mora biti i uporan. Sam talent ne može dovesti do rezultata, uvijek je tu potrebno i puno, puno rada. Što bude više takvih mladih ljudi, svi će se lakše boriti protiv lošeg konzervatizma. Sam ne možeš.
Vaše sudjelovanje u zabavnom showu “Večera za 5” privuklo je enormnu količinu medijske pozornosti. Zbog svog osebujnog pristupa te stava, ali i neviđenog “performansa”, mnogo ljudi krivo je protumačilo vašu poruku. Što je ono bitno što je ljudima promaklo, ono između redova, suština i stvarna poruka?
Ljudi zapravo nisu očekivali takvu jednu emisiju, da netko istupi na takav način, pa su bili zbunjeni. Ja ih ipak razumijem, jer to uistinu jest bila jedna neobična “Večera za 5”, međutim izazvala je veliku medijsku pažnju jer je bila zabavna, zanimljiva, provocirajuća, sa porukama koje sam ja svaki dan za večerom imala. Mislim da su na kraju emisije, na zadnjoj večeri kada sam bila normalna, ljudi shvatili da se radilo o igrokazima i bitno je da su se ljudi zabavili. Ono što im je možda promaklo, mislim da ljudi nisu shvatili da je to trebalo biti jako smiješno i humoristično. Nisu shvatili vampirizam, nisu shvatili da sam tim željela poručiti kako živimo u svijetu vampira, već su olako pomislili da sam netko tko se smatra vampiricom, ja sam tu poslala poruku o društvu koje se povampirilo. Od ljudi koji rade na deložacijama, do ljudi koje svugdje srećemo, ustvari vidimo da su ljudi postali sve, a izgubili ljudskost. Ja kao ja, sam netko tko se bori protiv svih predrasuda, a isto se moram povampirit, jer jedan čovjek da bi izdržao tolike osude medija i negodovanje javnosti stoljećima, mora postati vampirom.
Imate li u planu nove modne projekte, te možda nova sudjelovanja u emisijima i na televiziji?
Da! Svakako zato što drukčije ne bih mogla živjeti ni egzistirati, to je nešto od čega ja živim u smislu duhovne hrane. Čeka me puno posla na idućim performansima na svim svojim mrežama, a pokrećem i YouTube kanal, jer želim upoznati javnost i sa jednim segmentom svog privatnog života, svog rada, kako se održavam fizički i izdržavam pritisak, kako radim na sebi da budem što bolja, jača i mislim da je ovo tek početak. Rado bih učestvovala u drugim emisijama RTL i drugih televizijskih kuća, ali trenutno ću se najviše posvetiti YouTube kanalu.
Vanesa Tenžera, foto: instagram