Srpska majka Svetlana Ražnatović Ceca u svom novom show na TV Blic Ceca SHOW iznjela je opis svoje traume kako je provela 122 dana u ćeliji. “Kako su me vodili u ćeliju pa doveli u nju, ja istraumatizirana, osramoćena, oću da umrem od sramote, a kako su upalili svjetla ćelije ja pogledam zidove, oni su sve ispisani kemijskom olovkom, i ja ovako (očajno) gledam i ne vjerujem. Od poda do plafona, sve moje pjesme ispisane, sve moje pjesme, i na sred zid stoji križ i molitv Oče naš. Počela sam da se krstim. Gospode Bože što sam ovo doživjela. Ovo nije normalno. Kunem ti se rekla sam Bože…(krsti se),Bože probudi me iz ovog sna, iz ove traume, samo me probudi. Ali sve je za žive ljude, važno je da smo živi i zdravi, svašta nam se događa.” – iznjela je Ceca (Arkanova udovica) u svom talk show gostima. U toj čeliji su ležale optuženice koje su voljele njene pjesme sasvim je jasno.
No ono što se događalo Ceci zapravo je bilo tijekom operacije Sablja ona je optužena za ocean optužbi da bi ipak vodili postupak samo za malverzacije FK Obilić. Kako je njen muž Arkan već ubijen, ona je bila optužena da je suradnica Zemunskog klana ali i njena sestra Lidija. No nije im pojašnjeno kako tvrde. Za medije je izjavila nakon izlaska iz zatvora: “Ništa nisam očekivala. Dolazak policije u moju kuću bio je veliko iznenađenje za mene. Rečeno mi je da moram na pola sata u policijsku stanicu da bih dala izjavu o trofejnom oružiju mog pokojnog supruga. Pred kućom me je čekao policijski automobil marke “golf” kojim sam prebačena do MUP-a ispred novinara, nisam se niti skrivala od medija. Međutim, četiri mjeseca se nisam vratila kući.” …..nastavlja…..
“Prvih pet dana provela sam u MUP-u. To je za mene bio veliki šok i za to vrijeme smršavila sam već 5-6 kilograma. Bilo mi je strašno što sam odvojena od djece, a nisam smjela ni da pomislim šta sve moja obitelj preživljava. S druge strane, bilo mi je važno i kako će mediji prezentirati moje hapšenje. Zbog svega toga bilo mi je veoma neprijatno. Prva dva mjeseca pritvora nisam imala pravo da čitam novine, pa nisam mogla ni da znam šta se sve piše o meni, na svu sreću. Kada sam počela da dobivam domaću štampu, mnogi mediji su uveliko promjenili “ploču”, pa sam izbjegla šok koji bih doživjela da sam čitala sve te gadosti. Kako sam kasnije saznala, čula i vidjela, bilo mi je sasvim jasno da su me po lišavanju slobode, mediji sotanizirali! Policija je bila humana prema meni, u zatvoru su uvjeti bili grozni.” – iznjeli su da je u Centralnom zatvoru uživala privilegije.
“Ja sam se podredila zakonu. Četiri mjeseca provela sam u ćeliji dva sa dva metra u nehumanim uslovima. Od kada sam uhapšena, promrzla sam u ćeliji, kosti su mi se smrzle! Trideset dana provela sam u samici i nisam imala nikakav kontakt sa bilo kim, pa čak ni sa advokatima. Kasnije sam u ćeliji imala jednu, odnosno dvije cimerice. Međutim, što se tiče osoblja koje tamo radi, mogu samo da im se zahvalim zbog izuzetno korektnog odnosa. O upravniku zatvora također mogu da kažem sve najbolje. Kada se čovek nađe sa one strane rešetaka, tek onda shvati koliko znači osmjeh i topla ljudska riječ. Onog momenta kada sam saznala preko odvjetnika/dvokata da mene i moju sestru Lidiju dijeli jedna zatvorska soba, štrajkala sam glađu 10 dana, moja sestra koja je ni kriva ni dužna u zatvoru, pa i zbog svega što sam ja prošla. Nismo znali što smo skrivili i nitko nam nije rekao. Recimo, moj otac je bio toliko potresen kada me je vidio, da je cijeli susret proplakao. Kćerki nisam mogla čestitati rođendan, to mi je bio jedan od najtežih dana života i svaka majka može shvatiti što to znači.” – otkrila je Ceca o groznosti ženske patnje u zatvoru tj pritvoru te udarcima koji zasigurno najjače bole, djeca, sestra, otac, tj udar na obitelj. (Ako je netko kriv, ne odgovara cijela obitelj)
“Kasnije već treći mjesec u zatvoru sam dobila mnogo pisama podrške kako iz naše zemlje tako i iz republika nekadašnje Jugoslavije. U tim pismima su mi poručivali da ne vjeruju u ono što se piše o meni i da me podržavaju. Bilo je i dirljvih pisama nad kojima sam zaplakala. Nisam se nadala da će me pustiti iz pritvora. Već sam razmišljala o tome da će moj pritvor trajati u nedogled. Sa mnom u ćeliji bile su dvije djevojke i kada su došle dvije komandirke i upitale da li bi neka od nas da ide kući i zamahale plavom kovertom, nisam uopće pomislila da se to odnosi na mene. Bila sam uvjerena da to nisam ja, čak sam se potajno plašila da mi ne dođe plava koverta sa obavještenjem o produženju pritvora. Međutim, tada sam doživela šok i nešto što ću dugo pamtiti. Naime, komandirka mi se obratila: “Ražnatovićka, bi li ti malo išla kući?” U momentu sam se ukočila i nisam mogla da vjerujem da mi se to dešava, na šta je jedna od njih prokomentirala da je zadihana zato što je trčala da mi javi ljepu vijest. Rekla sam u tom mometu samo da ne mogu da vjerujem da ću ponovo vidjeti svoju djecu, na šta smo svi zaplakali. Nakon prvog šoka, sabrala sam se i počela da trčim. Nisam se obazirala na to što su vikali za mnom da treba da pokupim svoje stvari. Nisam mogla da vjerujem da mi se napokon desilo to o čemu sam tokom ta četiri mjeseca nebrojano puta maštala.” – iznjela je svoj šok za Kurir prije deset godina.
Sestra Lidija je priznala da su radile malverzacije sa nogometnim klubom Obilić. Na temelju toga Ceci je predana nagodba odvjetnicima od tužitelja koju je za kućni zatvor prihvatila. Višem sudu u Beogradu je predan je sporazum između Svetlane Cece Ražnatović (38) i Višeg tužiteljstva prema kojem je ona priznala da je nezakonito prisvojila novac od transfera nogometaša FK “Obilić” u strane klubove, a zauzvrat je dobila jednogodišnju kaznu kućnog zatvora koji će biti u njenoj vili u Ulici Ljutice Bogdana. Osim kućnog zatvora, morala je platiti i kaznu od milijun i pol eura. Nakon te presude nije se baš u javnosti očitovala jer je bila optužena za čitav niz kriminalnih djela oko Zemunskog klana ali nikada nije vođen postupak za taj dio.
Imperij, Blic, Kurir
