Od kontroverze do filmskog fenomena
Još prije premijere, “The Odyssey” Christophera Nolana postala je jedna od najkontroverznijih filmskih adaptacija posljednjih godina. Dok su jedni film proglasili remek-djelom, drugi su ga nazvali “woke propagandom”, tvrdeći da mijenja grčku povijest i mitologiju. No usprkos pozivima na bojkot, film je ostvario iznimnu gledanost i zaradu te pokazao da internetske polemike neće značiti poslovni neuspjeh.
Koliko je film zaradio i može li vratiti ulaganje?
Hollywood od kina ne zadržava cjelokupan prihod od ulaznica, ali ovakav početak pokazuje da će “Odiseja” vrlo vjerojatno postati jedan od najvećih kino-hitova godine.
Zašto su konzervativci film proglasili “woke”?
Najviše kritika izazvalo je nekoliko odluka oko glumačke postave.
Najviše se raspravljalo o izboru Lupite Nyong’o za Helenu Trojansku te Elliota Pagea za jednu od uloga. Kritičari smatraju da takvi izbori nisu u skladu s njihovom predodžbom antičke Grčke te tvrde da Hollywood povijesne priče prilagođava suvremenoj politici.
Što odgovaraju Christopher Nolan i Matt Damon?
Christopher Nolan poručio je kako mnogi antički svijet promatraju kroz idealizirane predodžbe koje nemaju uporište u samom Homerovu tekstu. Istaknuo je da želi prikazati priču živom, ljudskom i razumljivom današnjoj publici, a ne stvarati muzejski eksponat.
Matt Damon također je naglasio kako je riječ prije svega o umjetničkoj interpretaciji jednog od najvećih književnih djela, a ne dokumentarnom filmu.
Što kažu grčki stručnjaci?
Dio grčkih redatelja i povjesničara kritizirao je izbor glumaca, no mnogi drugi stali su u obranu umjetničke slobode.
Podsjećaju kako su Homerove priče tijekom gotovo tri tisućljeća nebrojeno puta mijenjane, prilagođavane, prepričavane i interpretirane u različitim kulturama. Upravo zato smatraju da nijedna filmska verzija ne može biti jedina “ispravna”.
Je li Homer uopće pisao povijest?
Ovdje dolazimo do zanimljivog pitanja. Mnogi ljudi vjeruju da je sve opisano u Homerovim epovima doslovna povijest.
Međutim, većina suvremenih povjesničara smatra da se radi o spoju stvarnih događaja, usmene predaje, mitologije, religije i književne umjetnosti.
Troja je doista postojala, ali bogovi koji silaze s Olimpa, čudovišta, Kiklop, čarobnica Kirka i brojni drugi elementi pripadaju svijetu mita. Zato mnogi znanstvenici smatraju da filmske adaptacije imaju određenu umjetničku slobodu.
Je li režiser redatelj Nolan namjerno provocirao?
Kontroverza danas često postaje najbolji marketing. Svaka rasprava na društvenim mrežama dodatno povećava interes publike. Upravo zato mnogi smatraju da je Nolan bio svjestan da će pojedine odluke izazvati burne reakcije, ali i ogromnu medijsku pozornost.
Zar dvospolci nisu postojali u Grčkoj?
Povijest pokazuje da su gotovo sve velike civilizacije poznavale osobe koje nisu odgovarale današnjim strogim podjelama na spol i rod.
Primjeri postoje u antičkoj Grčkoj, Rimu, Mezopotamiji, Indiji, Egiptu te brojnim drugim kulturama.
To, naravno, ne znači da su svi suvremeni identiteti postojali u današnjem obliku, ali pokazuje da ljudska raznolikost nije novost 21. stoljeća.
Najvažnija poruka Odiseje
Bez obzira na rasprave oko glumaca, mnogi kritičari smatraju da je glavna poruka filma ostala ista kao i prije gotovo tri tisuće godina.
Odisej pobjeđuje u ratu. Postaje najveći junak. Preživljava nemoguće. Nadmudruje neprijatelje. Ali nije sretan.
Njegova najveća želja nije nova osvajanja niti nova moć, nego povratak kući, obitelji i vlastitom miru.
Pokazuje li to i današnje moćnike?
Upravo tu mnogi gledatelji pronalaze suvremenu simboliku. Današnji političari, milijarderi i poslovni lideri često nakon jednog uspjeha žele novi uspjeh.
Nakon jedne pobjede dolazi nova utrka. Nakon milijarde želi se druga. Nakon osvajanja tržišta želi se novo tržište.
Odiseja podsjeća da ni najveća moć sama po sebi ne donosi unutarnji mir.
Što zamjera Elon Musk?
Elon Musk je jedan od najglasnijih kritičara filma.
Smatra da je Nolan nepotrebno mijenjao izgled pojedinih likova, optužio ga je za ideološki pristup te tvrdio da se umjetnička sloboda ne bi smjela pretvarati u zanemarivanje izvornog djela. Posebno je kritizirao izbor glumaca za Helenu Trojansku koja nije bila crnkinja i neke druge uloge.
Film je uspio usprkos svemu
“Odiseja” Christophera Nolana pokazala je da jedna filmska adaptacija može otvoriti rasprave o povijesti, identitetu, umjetnosti, slobodi izražavanja i politici više nego mnoge knjige ili znanstveni skupovi.
Bez obzira sviđa li se nekome izbor glumaca ili ne, jedno je sigurno – film je uspio ono što rijetki uspijevaju: natjerao je milijune ljudi da ponovno razgovaraju o Homeru, antičkoj Grčkoj i vječnom pitanju što čovjeka doista čini pobjednikom.
Toni Eterović
