Iran, Europa i “rat očajnika”: između percepcije i stvarnosti

Veliki fanovi Irana uopće ne shvaćaju da ih Iran ne doživljava. Ubili su preko 35.000 mladih prosvjednika zbog prosvjeda a Europu smatraju metom. Ciljaju skladišta koja bi čitavoj Europi nanijela nesagledivu štetu. Napadi na susjedne države, prijetnje Zapadu i demonstracija novih vojnih sposobnosti otvorili su pitanje: vodi li Iran “rat očajnika” ili provodi hladno izračunatu strategiju moći?

Eskalacija koja je promijenila igru

Sukob je započeo nakon zajedničkih napada SAD-a i Izraela na Iran, uključujući ključne nuklearne objekte. Kao odgovor, Iran je pokrenuo široku kampanju odmazde: raketne i dron napade na Izrael, američke baze i saveznike u regiji.

U samo nekoliko tjedana Iran je lansirao stotine projektila i tisuće dronova, uključujući masovne napade na Ujedinjene Arapske Emirate i druge ciljeve. Nekoliko puta nadljeću Tursku. Pogađaju Cipar. Žele pogoditi namjerno skaldišta nuklearki ali ih se presreće. Klimatska šteta za Europu bila bi stravična.

Istovremeno, zatvaranje Hormuškog tjesnaca izazvalo je globalni energetski šok, s naglim rastom cijena nafte i gotovo potpunim zaustavljanjem prometa.

Stvarnost je opasna, Iran se isključivo vjerski i osvetnički prema cijelom svijetu ponaša koji nije uz njih javno i želi poručiti “ako će se slomiti nas, biti ćete slomljeni svi”.

Prijetnja Europi: retorika ili realnost?

Najveću zabrinutost u Europi izazvala je demonstracija iranskog dalekometnog oružja. Napad na bazu Diego Garcia  udaljenu oko 4.000 km pokazao je da Iran potencijalno može dosegnuti europske metropole. Europa je umješana iako glumi da nije. Svi su interesima umješani a to pokazuje upravo organizacija nakon pobijenog vodstva, da se diljem Europe infiltiraju i dižu u zrak tvornice oružja kao i sinagoge. Podižu radikalni islamski svijet.

Europski čelnici već su osudili iranske napade na susjede kao prijetnju regionalnoj i globalnoj sigurnosti.

Zašto Iran napada? Dva ključna pogleda

1. Teza o “očajničkom ratu”

Postoji argument da Iran djeluje iz nužde:

• režim je pod vojnom i ekonomskom presijom
• suočen je s unutarnjim nemirima i izolacijom
• eskalacija može biti pokušaj preživljavanja

Neki analitičari upozoravaju da bi takva situacija mogla dovesti do još radikalnijih poteza.

2. Teza o kalkuliranoj strategiji

Drugi, uvjerljiviji pogled kaže da Iran radi ono što već dugo radi – samo intenzivnije:

• koristi asimetrične metode (dronovi, proxy snage, cyber napadi)
• širi sukob kako bi povećao cijenu napada na sebe
• šalje političke poruke kroz vojnu silu

Ova strategija uključuje i tzv. “psihološki rat”: čak i ograničeni napadi ili prijetnje mogu imati velik ekonomski i politički učinak.

Europa između straha i nemoći

Europa se nalazi u neugodnoj poziciji:

• vojno ne može lako parirati velikim silama poput SAD-a
• politički nije jedinstvena
• ekonomski je izravno pogođena (energija, trgovina)

Istodobno, sigurnosne službe već godinama upozoravaju na iranske operacije u Europi  od špijunaže do planiranih napada na određene ciljeve.

Nije očaj – nego opasna logika eskalacije

Nazvati ovo “ratom očajnika” pojednostavljuje stvarnost. Iran vodi visokorizičnu strategiju koja kombinira obranu, odvraćanje i politički pritisak – i upravo zato djeluje opasnije nego da je riječ o čistom očaju.

Imperij tim