Strašan način mučenja i ubojstva za najgore zločine, pribijanje na križ, vezujemo za stari Rim, ali jeste li znali da danas postoje dobrovoljci koji se samo žele pribijati na križ, i to sa pravim čavlima koji im prolaze kroz ruke i noge? Naime, radi se o Filipinima, gdje se 110 milijuna ljudi deklariraju kao katolici, a njihova posvećenost kršćanstvu očituje se prvenstveno u Velikom Tjednu.
Svojevoljni pristanak na agoniju
Osim što se pristaju dobrovoljno pribiti na križeve, sudionici prije razapinjanja bosi hodaju ulicama bičuju se po leđima štapovima od bambusa sve dok ne prokrvare. Oni vjeruju da će im takva žrtva donijeti optoštenje grijeha, ozdravljenje bližnjih, ili će se ispuniti njihove molitve. Neki volonterski mučenici prolaze kroz ovaj obred svake godine, a jedan od najpoznatijih je Ruben Enaje, koji je desetljećima prolazi kroz ovaj obred, iz godine u godinu. On je najrazapinjaniji čovjek u povijesti, budući da je bio razapet čak 35 puta.
Razapinjanje iz godine u godinu
Započeo je svoje obrede razapinjanja 1986. godine nakon što je preživio težak pad, te je odlučio da svake godine prolazi isto kao što je prolazio Krist, samo što bi svako razapinjanje preživio. Naime, u prosjeku razapeti na križu kod ovakvih običaja ostaju 5 minuta nakon čega primaju medicinski tretman. Poznato je da je uzrok smrti na križu nije samo razapinjanje, već nastupa smrt od gušenja jer razapeti više ne može udisati zrak.
Ovakvi običaji izrazito su kontroverzni, i ne podržava ih ni katolička Crkva, ali ipak na Filipinima do danas ne izumiru koliko god se činili strašnima i bolnima. Ipak, godišnje oni privlače milijune turista koji su znatiželjni svjedočiti ovim ekstremnim običajima.
Autor: Katarina Baričić, prof, foto: Facebook
