Pitanje može li čovjek ciljano birati spol djeteta ili čak povećavati šanse za blizance dugo je pripadalo području znanstvene fantastike i futurologije. Danas više nije riječ samo o teorijama. Moderna genetika, reproduktivna medicina i umjetna oplodnja već su napravile korake koji su prije nekoliko desetljeća djelovali nezamislivo.
Već se to radi
U određenim slučajevima znanost već danas može s velikom preciznošću odrediti spol embrija prije trudnoće. To se radi kroz postupke umjetne oplodnje i genetskog testiranja embrija, najčešće kod sprječavanja nasljednih bolesti vezanih uz spol. Primjerice, ako obitelj nosi tešku genetsku bolest koja se češće prenosi na mušku djecu, liječnici mogu odabrati ženski embrij kako bi smanjili rizik bolesti.
No upravo tu počinje velika etička rasprava
Jer ako medicina može birati spol zbog bolesti, postavlja se pitanje može li jednog dana to postati i stvar osobne želje. Mnoge države zato strogo ograničavaju takve postupke kako ne bi došlo do stvaranja “dizajnirane djece” i društva u kojem roditelji biraju djecu prema željama.
Kada je riječ o blizancima, situacija je još zanimljivija. Kod umjetne oplodnje već desetljećima postoji veća mogućnost blizanačkih trudnoća jer se često vraća više embrija kako bi se povećala šansa za uspješnu trudnoću. Zbog toga su upravo klinike za potpomognutu oplodnju dovele do značajnog porasta broja blizanaca u mnogim državama.
No znanstvenici pokušavaju otići i korak dalje. Proučavaju genetske predispozicije za blizanačke trudnoće, hormonalne procese ovulacije, utjecaj genetike na plodnost, mogućnosti preciznog upravljanja oplodnjom.
Ipak, ciljano “stvaranje blizanaca” još uvijek nije sigurna i standardna metoda nego više posljedica reproduktivnih postupaka.
Futurologija i bioetika
Veliku ulogu u ovim raspravama imaju futurologija i bioetika. Jedan od najpoznatijih svjetskih futurologa Yuval Noah Harari često upozorava da čovječanstvo ulazi u eru u kojoj bi genetika mogla promijeniti samu definiciju ljudskog života. Govori o mogućnosti da bogatiji slojevi društva jednog dana koriste tehnologiju za stvaranje “poželjnijih” potomaka.
Slično tome, američki genetičar George Church otvoreno govori o budućnosti genetskog uređivanja i mogućnostima manipulacije genima kroz tehnologije poput CRISPR-a.
Znanost je već pokazala da može analizirati embrije, birati zdrave embrije, smanjivati genetske bolesti, pa djelomično i utjecati na spol potomstva. No ono što je tehnički moguće ne znači automatski da je društveno i moralno prihvatljivo.
Mnogi bioetičari upozoravaju da bi svijet u kojem roditelji biraju spol, izgled ili karakteristike djece mogao stvoriti novu vrstu društvenih podjela i pritisaka. Posebno postoji strah da bi pojedina društva mogla masovno favorizirati jedan spol, što bi dugoročno poremetilo prirodnu ravnotežu stanovništva.
S druge strane, dio znanstvenika smatra da će čovječanstvo teško zaustaviti razvoj tehnologije. Ono što danas djeluje kontroverzno možda će biti potpuno normalno, kao što su nekada i umjetna oplodnja ili transplantacije izazivale šok i strah.
Zato pitanje više nije samo može li znanost utjecati na spol ili blizance. Pravo pitanje postaje
koliko daleko čovjek želi i smije mijenjati prirodu vlastitog nastanka.
Toni Eterović
