Ropstvo je nešto što većina ljudi doživljava kao relikt prošlosti, nešto što je davno ukinuto. Međutim, pravo vlasništva nad ljudima i dalje je prisutno u nekim dijelovima planete. Unatoč globaliziranom svijetu, ova zastrašujuća praksa nije stvar prošlosti.
Kako je sve počelo?
Ropstvo je sistem u kojem jedna osoba polaže pravo nad vlasništvom druge osobe, i može ju prisiliti na sve oblike rada koje poželi, budući da je posjeduje. To je stravična dehumanizacija druge osobe, a postoji od samog početka civilizacije, nekih 4-5 tisuća godina prije nove ere. Najraniji pisani dokaz o polaganju vlasništva nad ljudima se nalazi u Hamurabijevu zakoniku iz Mezopotamije, i tu je već jasno da je to bila normalizirana pojava. Dakle, sve razvijene civilizacije o kojima smo učili u školskom sustavu, počivale su na robovlasničkom sistemu.
Dehumanizacija je stara koliko i civilizacija
U početku robovlasništva, odnos vlasnika i robova nije bio zasnovan na rasnoj osnovi; robovi su bili ratni zarobljenici, naslijednici ranijih robova, ili ljudi koji su se našli u toj situaciji zbog dugova. Rimsko Carstvo je imalo najrazvijeniji i najsofisticiraniji sistem ropstva u čitavoj povijesti; oni nisu porobljavali samo fizičke radnike, nego i učitelje, liječnike, praktički za sva zanimanja koja su im bila potrebna. Ali princip je isti: onaj koji posjeduje roba ima pravo raditi bilo što s njim.
Robovska povijest slavenskih naroda
Ropstvo je postepeno ukidano, ali različita carstva i države su ipak pronalazile načine da uvoze robove sa Bliskog Istoka ili iz Afrike. Ono što je zanimljivo, naziv slave (rob) potječe od naših naroda – Slavena, jer su slavenski narodi toliko u prošlosti bili u potlačenoj poziciji da je njihovo ime ostalo do danas kao naziv za roba. Na raskrižju istoka i zapada, bili su idealna meta za porobljavanje – primjerice Vikinzi su porobljavali narod sa današnje Ukrajine i Poljske, dok su Osmanlije porobljavali balkanske narode.
Ropstvo danas
U kolonijalizmu ropstvo je držalo ekonomije europskih država na životu, a počelo se ukidati tek u prosvjetiteljstvu, kad se dizala svijest o ljudskim pravima. Posljednja država koja je službeno ukinula ropstvo, i to tek 1981., je afrička država Mauritanija. Iako je ropstvo službeno ukinuto, ono se i dalje prakticira u zemljama zapadne Afrike – i koliko god to zvučalo nevjerojatno, zasnovano je na rasnoj osnovi, i to na način da robovi postaji ovisno o nijanski koliko su tamniji od ostalih. Od zemalja u kojima je tek legalizirano ropstvo, i to tek od 2025. kad su talibani ponovno došli na vlast imamo Afganistan koji je u 21. stoljeću ponovno legalizirao ropstvo.
O položaju robova u Afganistanu nema mnogo informacija ali ono što se zna o ilegalnim afričkim robovima je dehumanizirajuće kao i sve u vezi s robovlasništvom : ropstvo se prenosi s generacije na generaciju, djeca se rađaju kao robovi, a što je najgore, oni koji su robovi niti nemaju volje da prestanu to biti jer znaju da ih ne bi čekalo ništa dobro kao bivše robove.
Autor: Katarina Baričić, prof., foto: pixabay
