Hrvatska ima niz malih općina s tek nekoliko stotina ili nekoliko tisuća stanovnika, ali s proračunima koji se mjere u milijunima eura. Građani se stoga često pitaju: koliko je zaposlenih potrebno za upravljanje takvim sustavom i koliko novca odlazi na administraciju, a koliko na stvarne projekte?
Važno je naglasiti da velik proračun ne znači automatski i veliko bogatstvo općine. Dio sredstava dolazi iz europskih fondova, državnih pomoći i kapitalnih projekata koji mogu privremeno višestruko povećati ukupni iznos. Ipak, legitimno je pitanje koliko se učinkovito troši javni novac.
Dicmo – više od 10 milijuna eura
Općina Dicmo za 2025. godinu planirala je proračun veći od 10 milijuna eura. Za sredinu s nekoliko tisuća stanovnika riječ je o iznimno velikom iznosu. Značajan dio vezan je uz infrastrukturne projekte, komunalna ulaganja i sredstva iz drugih izvora financiranja.
Pitanje koje građani često postavljaju jest koliko je administrativnog aparata potrebno za upravljanje s više od 10 milijuna eura javnog novca te koliki dio završava u plaćama, naknadama, vanjskim uslugama i upravnim troškovima.
Dugopolje – gotovo 14 milijuna eura
Proračun Općine Dugopolje za 2025. godinu iznosi približno 13,75 milijuna eura. To je iznos kojim raspolažu i pojedini manji hrvatski gradovi. Dugopolje pritom koristi prednosti gospodarske zone, poduzetništva i svog prometnog položaja.
Građani imaju pravo pitati koliko milijuna završava u cestama, infrastrukturi, vrtićima i sportu, a koliko odlazi na redovno funkcioniranje sustava.
Bol – višemilijunski turistički proračun
Iako nema velik broj stanovnika, Bol raspolaže višemilijunskim proračunom zahvaljujući turizmu, komunalnim prihodima i naknadama. Turističke općine često ostvaruju prihode kakve kontinentalne sredine s nekoliko puta više stanovnika mogu samo sanjati.
Milna, Jelsa i Sućuraj
Na otocima Braču i Hvaru posljednjih godina uobičajeni su proračuni od nekoliko milijuna eura godišnje. Prihodi dolaze kroz turizam, komunalne naknade, poreze i državne transfere.
Kada općina s nekoliko tisuća stanovnika raspolaže s pet, šest ili sedam milijuna eura godišnje, građani imaju pravo tražiti detaljna obrazloženja svake veće stavke.
Ston, Lastovo i Korčula
Na jugu Hrvatske male sredine također raspolažu značajnim sredstvima. Turizam, pomorsko dobro, europski fondovi i državne potpore omogućuju proračune koji premašuju očekivanja temeljena samo na broju stanovnika.
Plitvička Jezera – poseban fenomen
Malo koja općina u Hrvatskoj pokazuje koliko broj stanovnika može zavarati kao područje Plitvičkih jezera. Turistički potencijal i povezana gospodarska aktivnost stvaraju financijsku snagu kakvu mnoge veće sredine nemaju.
Gdje je granica opravdanosti?
Najčešća javna rasprava nije oko toga treba li općina imati 5 ili 10 milijuna eura proračuna. Rasprava je oko pitanja:
- Koliko zaposlenih je stvarno potrebno?
- Koliko se troši na administraciju?
- Koliko ide na vanjske konzultante?
- Koliko se odvaja za reprezentaciju?
- Koliko novca zaista završi u projektima koje građani vide i koriste?
Građani ne traže senzacionalizam, nego transparentnost. Ako mala općina raspolaže s deset ili petnaest milijuna eura godišnje, sasvim je normalno da javnost želi znati gdje završava svaki milijun.
Hrvatski paradoks
Danas nije neobično da općina s dvije do tri tisuće stanovnika upravlja proračunom od 5, 10 ili čak gotovo 14 milijuna eura. Primjeri poput Dicma i Dugopolja pokazuju da veličina naselja više nije pokazatelj financijske snage lokalne samouprave.
Pravo pitanje više nije imaju li male općine puno novca. Pitanje je koliko učinkovito troše novac građana i mogu li stanovnici jasno vidjeti rezultate svakog uloženog eura.
Imperij
