Samozatajni profesionalni boksač Abel Pešut zapravo je osoba iz koje je jako teško izvući da sam sebe pohvali. Bivši policajac postao je profesionalni boksač 2017. i brzo napreduje. U 12 mečeva još uvijek je nepobjeđen. Mečevi su bili osim Hrvatske, u Srbiji, Sloveniji, Austriji, Mađarskoj i Njemačkoj. Slavonac sa prebivalištem u Splitu i boksačkim klubom Leonardo u Zagrebu daje od sebe mnogo. Postao je internacionalni prvak u svojoj kategoriji, a u kategoriji Cruserweight je već dvije godine prvak Hrvatske. U Kaštelima se tukao za humanitarne turnire, u Rogoznici Marini Frapa…. Misteriozan, upravo se ustao iz kreveta, ušao u auto, doletjeo i sjeo sa mnom na kavu.
Zašto si se odlučio za boks? Iskreno, adrenalin.
Koje su ti ambicije? Imaš li europske, svjetske ambicije? Čuj, glupo bi bilo da kažem da želim biti svjetski prvak, jer za to treba jako mnogo truda. Ne volim se hvaliti. Želim dati najviše od sebe i ide mi.
Koliko se trebaš posvetiti treniranju i zanemariš li privatni život? To ti je privatni život. Ako želiš nešto ozbiljno moraš trenirati, ujutro i navečer po sat, sat ipo. Sada sam ozljeđen.
Jesi primio puno udaraca? Jesam, meni je to normalno.
Kakvo je stanje boksa u Hrvatskoj? Katastrofa.
Zbog čega? Zbog svega. Ali mislim da se malo popravlja. To mi je onako drago vidjeti. Primjećujem. Ali mediji jako slabo prate iako mi imamo publiku. Tj ovisi kakav si sportaš. Ja od svog posla primam plaću.
Pomaže li država profesionalnom boksu? Ne, snađi se ili drugačije ne ide. Ne znam da li postoji savez boksa, nikoga nisam molio pa ni njih. Ako si dobar boriš se za svoje mjesto pod zvijezdama. Ne volim sebe ni dizati ni spuštati.
Jesi zadovoljan angažmanom? Jako zadovoljan svojim Boksačkim klubom Leonardo u Zagrebu.
Klubske kolege Alen Babić i Abel Pešut
Koliko je Corona utjecala na tvoj poslovni život? Pa moram ti priznati od trećeg mjeseca prošle godine nema nastupa. To mi utječe na živce jako. Mislim da je ovo farsa, razumjem da je netko teško pogođen, ali neka živi tko treba živjeti a umre tko treba umrijeti. Eto tako. Jer svi umiremo od stresa i kaosa koji je uzrokovan hajkom. To mi je najbitnije da napišeš.
Jeli se odvijaju gdje mečevi u svijetu? Pa ima nešto ali to je jako slabo jer kakav ti je meč bez publike?
Najdraži film? Gladijator
Životinja? Konje obožavam. Dugo nisam bio na jahanju ali odem gdje stignem
Jesi zaljubljen? Ma nisam
Nisi za ljubav? Nisam. Imam kćer malu. Kćer mi je sve.
Odeš li često za Slavoniju? Često jer sve me veže.
Kako bi opisao svoj karakter? Inati se Slavonijo.
Tvoje prednosti i mane? To bi ostavio da drugi procjene.
Jesi li dobar prijatelj? Smatram da sam jako dobar prijatelj. Ja sam drug kad sam drug.
Danas su ljudi jako razočarani u prijateljstva, kažu mnogo je noževa u leđa, jesi li doživio to? Doživio sam. Jedno je imati 500 prijatelja a drugo je imati jednog prijatelja 15 godina. Ali brzo se ohladim.
Ali opet što misliš jeli moguće prijatelja susresti u najtežoj situaciji života. Kao Isus Šimuna Cirenca? Koji obriše sve one prije jer ti u trenutku pada dadne ruku. Normalno to se svakome desi i to se meni desilo.
Razgovarao Toni Mayer
