Prestanite uzimati život tako ozbiljno – iz ove igre nitko se nije izvukao živ. Ta spoznaja bi vas trebala osloboditi brige i pomoći da imate malo radosti u životu – kaže Chris Williamson, domaćin podcasta Modern Wisdom koji objašnjava koji su krivi koraci u postavljanju ciljeva, psihologiju odgađanja, stres koji zavlada našim životima, te jednu strategiju koja djeluje.
Što bi vas na kraju 2026. učinilo zadovoljnim kad pogledamo unazad? To je pitanje koje nam može odrediti ovu godinu. Kako već sad početi planirati na način da stignemo do željenom cilja? Autor navodi da datum uopće nije važan, ako nešto želimo možemo to početi planirati već 31. 12. Ljudi rade grešku što su već sad zabrinuti oko svog planiranja, a gomilu vremena troše na refleksiju oko toga što su napravili krivo, te što su mogli napraviti drugačije. Mi trošimo svoju budućnost tako da razmišljamo o prošlosti.
Postavljanje ciljeva previsoko neće poboljšati našu izvedbu – trebamo postaviti stvari na način da možemo napraviti ograničen broj stvari, jer nemamo neograničen kapacitet za odraditi baš sve. On navodi da trebamo shvatiti da već radimo dovoljno – naša sreća ne leži iza neke nove grupe ciljeva koje još nismo ni postavili. Mi sad živimo svoj život, a obično smo pod dojmom da on tek dolazi. I zbog tog lažnog dojma, propuštamo ovo sada. Mnogi ljudi su taoci misli „Moj život će početi kad…“, dok je zapravo sad vrijeme za življenje života.
Druga misao koja nas zarobljava je „Ja ću biti dovoljan kad…“; to nam postaje izgovor da ne živimo sad, već čekamo kad ćemo postati nešto neodređeno u budućnosti. To je najčešća greška koju radimo, da ćemo biti zadovoljni kad pronađemo partnera/dobijemo dijete/kupimo kuću… a sve to je odgađanje života koji moramo živjeti.
Autor: Katarina Baričić, prof., foto: YouTube
