Iako mnogi mediji banaliziraju svađu između Bore i Balaševića, ona ima puno veću težinu. Prije svega bilo bi iskreno i pravedno podjeliti ih nakon što su se sami podjelili na način da je Bora Đorđević u vrijeme rata bio „velikosrbin i sebe nazivao četnikom“ a Đorđe Balašević je pjevao antiratne pjesme i zauvijek ostao Jugoslaven ne preferirajući svoju nacionalnost. Balašević je radio glazbeno na pomirenju nacija i bježao od sistema Miloševića dok je Bora sudjelovao na svojoj strani aktivno. Navodno je bio čak radikalniji od Miloševića u jednom momentu ludila rata.
Često puta se Bora znao narugati na račun Balaševića da ne može shvatiti ljude koji slušaju njegove recitacije. Bora je ipak zabilježen kao četnički vojvoda u društvu Arkana i pjevao je usred rata u Kninu te Vukovaru služio za podizanje morala što je priznao javno i nikada nije krio. Uzdizao je i pljačkanje okupiranih gradova, sve ono što se ni pod razno ne može staviti na teret Balaševiću. Đorđević je često smatrao da je izmanipuliran i iskorišten, a to je potvrdio i Miroslav Ilić koji je za njega iznio da je bio jako dobar i jako naivan što je podzemlje koristilo.
Bora i Đole su odnos počeli suradnjom tijekom rane faze karijere sedamdesetih kada su osnovali grupu Rani mraz. Balaševiću se nije svidjela pjesma „Lutka sa naslovne strane“ i mnogo toga je eskaliralo da je Bora krenuo sam u osnivanje svoje grupe Riblja Čorba. Nije tu bio kraj, ipak 40 godina nisu pričali do svojih smrti. Tu su padale teške javne uvrede koje nikada nisu zakopane a nažalost obje legende se nisu uspjele pomiriti. Bora je znao reći da ne razumije uopće pjesmice koje pjeva Đole i tko to sluša, da je to bezveze, a na promjenu vremena bi rekao da ga cjeni kao pjesnika.
Imperij, privtne slike
