I danas brojni građani Srbije nisu svjesni koliko je zla uradio predsjednik Srbije Slobodan Milošević u svim susjednim zemljama. Paralelno, tih 90-ih i po Srbiji je svaki dan netko ginuo tko se protivo njegovom režimu. Narod je uzeo za taoca da čuvaju mostove. Veliki kantautor bivše Jugoslavije Đorđe Balašević je bio izuzetno odvažan za života kada se u Srbiji gubila glava za manje stvari. U jeku napada na BIH i Srbiju Đole je plakao za Jugoslavijom i pjevao pjesme koje su potresale Jugo scenu. Mnogi nisu shvaćali jeli čovjek normalan, mnogi su znali to je taj…. KRIVI SMO MI, SLOBODANE, PUTUJ EUROPO, ŽIVETI SLOBODNO, PRINCEZO JAVI SE, ČOVEK SA MESECOM U OČIMA, DNO DNA, NE LOMITE MI BAGRENJE…..Balašević nikoga nije ostavljao ravnodušnim, milijunske prijatelje i neprijatelje, te one koji su se tek počeli upoznavati sa njegovim naočigled glupim baladama koje imaju duboku moć osvajanja i glazbenu težinu.
Rođen i umro u 68 godini u bolnici u Novom sadu 2021. od Corone. Prekinuo je studij i pridružio se muzici grupi “Žetva” 1977. godine. U srednjoj školi htio je postati nogometaš. Nogometom se bavio, što govori u brojnim govorima, kao i u pjesmi “Prva ljubav”. Balašević se priključio skupini “Žetva” iz Novog Sada te s njima snimio singl “U razdeljak te ljubim” Godine 1978. godine napušta skupinu “Žetva” i osniva vlastitu, nazvanu “Rani mraz”. Skupina je prvi put nastupila u Opatiji 1978. godine s pjesmom “Moja prva ljubav”. Tada se skupini priključio Bora Đorđević, kasnije poznatiji pod nadimkom Bora Čorba, koji je nakon nekoliko mjeseci napustio skupinu i osnovao vlastitu (Riblja čorba).
Godine 1979. Balašević osvaja prvo mjesto na Splitskom festivalu s pjesmom “Panonski mornar”. Tada počinje Balaševićevo razdoblje. Godine 1980. godine morao je odslužiti vojni rok. Sa skupinom “Rani mraz” izveo je dvije najpopularnije pjesme poput “Priča o Vasi Ladačkom” i “Život je more”. 1982. godine napušta skupinu “Rani mraz” i počinje samostalnu pjevačku karijeru.
Početkom velikosrpske agresije, Balašević objavljuje album „Jedan od onih života „s pjesmama zbog kojih biva prešutno zabranjen na većini radio stanica. Balašević od početka rata zauzima posve antiratni stav, koji promiče u brojnim pjesmama, koncertima, govorima i interviewima čime biva i meta neuspjelih atentata. Nekoliko godina prije rata, 1987. izvodi pjesmu “Samo da rata ne bude” koja simbolizira himnu antiratnih stavova i odstupanje od bilo kakve pomisli ka uspostavi rata što potvrđuje i stihom “Samo da rata ne bude, ludila među ljudima, veliki nude zablude, plaše nas raznim čudima i svakoj bajci naude, da rata ne bude!”. Pjesmu izvodi s dječjim zborom.
Kako nebi ispalo da subjektivno konstatiramo da se radilo o „velikosrpskoj agresiji“ što su mnogi prozvali i građanskim ratom, pozivamo se na jasne izvore HAAGA čiji su istražitelji, tužitelji i suci konstatirali na temelju brojnih dokaza, priznanja generala i svjedoka, te samog zapovjednika JNA Veljka Kadijevića da se radilo o zloupotrebi JNA. Kadijević je iznio sve Haagu kao tajni svjedok ali i u intervjuu pa je na samom početku rata pobjegao u Rusiju. Od njega se tražilo da smiri nacionalizam sa obe strane, JNA nije smjela zastupati ni Hrvatsku ni Srpsku stranu nego Jugoslavije. I kada je vidio da se ne ide na spas Jugoslavije nego širenje Srbije morao je pobjeći.
Kadijević je bio vrhovni zapovjednik JNA živio je cijeli život u Beogradu a njegovi korijeni su iz Imotskog. Jednom je na optužbe Hrvata rekao za Vukovar, da je on zaista imao namjeru kakvu mu Hrvati stavljaju zločinačku da je imao moć svim tenkovim poravnati sve do Zagreba bez zastoja i milosti, no tada on nebi bio on i kada se njegova JNA neformalno raspala te je saznao da se zlopotrebjava u Vukovaru dao se u bijeg. Svi su znali da je postavljao pitanja hoće li pasti iti jedna glava, samim time počeli su iza leđa mu raditi sa Miloševićem.
USUDIO SE NESLAGATI SA SUSTAVOM
U pjesmi “Krivi smo mi” Balašević govori o besmislu rata i kako smo mi, narodi tadašnjih zemalja dozvolili sve strahote i pokolje, vjerujući u slobodu, a nevideći ropstvo u koje ćemo tek ući; ne izražavajući nezadovoljstvo nego pljeskali generalima na pljačkama koje su dovele do siromaštva i emigracije. Pjesmu “Čovek sa mesecom u očima” posvećuje nekoliko godina prije palom Vukovaru čime biva prozivan izdajnikom Srbije, a ni Hrvatska nije htjela ćuti za njega samo zato što je Srbin koji se uopće nije slagao sa politikom Miloševića. Tek 2000 godine čovjek kojem je otac Srbina a majka Hrvatica iz Koprivnice – Balašević dobiva veliku turneju popunjenih koncerata diljem Hrvatske, Slovenije, Makedonije i BIH.
Nakon toga paralelno kreće sa pjesmama sprdanja sa predsjednikom Slobodanom Miloševićem i njegovom ženom Mirom. Oboje je napisao pjesme. „I ja ponekad popušim al zbog tog zemlju ne rušim.“ Balašević je bio dugo zabranjen u vlastitoj Srbiji ali izuzetno voljen i tražen jer nije cijela Srbija htjela rat kao ni svi Hrvati ni BIH. dan smrti Balaševića obavijen je tugom. On je tugovao za Kemalom Montenom jer su planirali zajednički duet…ali nažalost i on je kao zvijezda rano popunio nebo.
PROČITAJTE TEKST „ŽIVETI SLOBODNO“
Davno ti je vrag zaseo na prag, zemljo Srbijo…
Niko živ se ne seća tolikih nesreća za jednog vezira…
Oko tebe komšije podižu bedeme jeda i prezira…
Tog još nije bilo… Ludama je milo… Ostale je stid…
Crne hronike i harmonike… Sitan rock & roll…
Bajke da na kraju ponajbolji ostaju više ne prolaze…
S tamne strane globusa bolje se vidi da Najbolji odlaze…
Pločnici Toronta… Oči boje fronta… Lozinka svih nas…
Na šta se priča svodi? Parole o slobodi…
Šetači-preletači? Slaba potpora…
Nije to glava-pismo… Ili jesmo ili nismo?
Ovo srce bubnja večni tam-tam otpora:
Živeti slobodno… Svetom se oriti…
Okićen perom sokola… Za urok protiv okova…
Živeti slobodno… Pesmom pokoriti…
Tvoj steg na svakom gradu je gde ti se neko raduje…
Probati jug ko zrno grožđa sa dlana bogorodice…
Liznuti so sa onog gvožđa za koje vezu brodice…
Slušati vetre kako gude u bele stepske jasene…
Zajtiti vode koje bude gene u nama spasene…
Čim se pomene fantom promene sevnu šlemovi
Žali bože matore, oni se zatvore čim gazde podviknu…
Upiru se deca da rođene očeve od laži odviknu…
Šta na kraju bidne? Putnici za Sidnej, izlaz taj i taj…
Dokle, bre, da nas voza zli čarobnjak iz Oza?
Dokle taj glupi džoker “Ćuti, dobro je”?
Ma, čitav plen da skupe, pa ne mogu da vas kupe…
Da vam mladost kao sitan kusur odbroje…
Živeti slobodno… Svetom se oriti…
Okićen perom sokola, za urok protiv okova…
Živeti slobodno… Pesmom pokoriti…
Tvoj steg na svakom gradu je gde ti se neko raduje…
Svako je jutro novo ušće… Poteci kao rečica….
Neka se trnje plete gušće… Nebo je tvoja prečica…
I zdrobi lažne dijamante ko ljusku šupljeg orha…
Nek bulevari sveta pamte muziku tvojih koraka…
Imperij tim
