Bolest ekstremnog izgladnjivanja koja može odvesti u smrt

Anoreksija nervoza (Anorexia nervosa) je psihički poremećaj anksioze koji se smatra vrlo ozbiljnim psihičkim poremećajem sa visokom stopom smrtnosti. Za anoreksiju je specijalirana slavna britanska psihijatrica Janet Treasure koja uspijeva liječiti ovu bolest ekstremnog izgladnjivanja.

Koliko je ozbiljna anoreksija?

Anoreksija se smatra jednim od najopasnijih poremećaja hranjenja iz više razloga. To je psihičko stanje koje dovodi do ekstremnog izgladnjivanja i gubitka normalne tjelesne težine. Uporna anoreksija vodi do kaheksije (krajnje pothranjenosti), gdje tijelo počinje probavljati vlastite mišiće i tkiva, što dovodi do slabosti, vrtoglavica, gubitka menstruacije.

Anoreksija ima jednu od najviših stopa smrtnosti među mentalnim bolestima, kako zbog fizičkih komplikacija (otkazivanje organa), tako i zbog visokog rizika od samoubojstva.Ključni simptom anoreksije je poremećena percepcija vlastitog tijela, što znači da oboljeli ne vide stvarnu sliku sebe u ogledalu.

Vrlo velika smrtnost jer pacijent nema stvarni doživljaj da boluje

Osoba može biti ekstremno mršava, čak životno ugrožena, ali se u ogledalu i dalje vidi kao “debelu” ili dijelove tijela (trbuh, bedra) doživljava većima nego što jesu. Kako oboljeli gube kontrolu nad životnim segmentima, kontrola unosa hrane postaje mehanizam za nošenje s emocijama, a strah od debljanja nadvladava zdrav razum.

Oboljeli često negiraju da imaju problem, čak i kada su fizički slabi, te pritajeno manipuliraju količinom unesene hrane. Samopoštovanje oboljele osobe postaje potpuno ovisno o broju na vagi; gubitak kilograma doživljavaju kao uspjeh, a povećanje kao osobni neuspjeh.

Još jedna žrtva Ozempica: Ariana Grande na ivici anoreksije!?

SVE VIŠE MLADIH OBOLJEVA OD ANOREKSIJE

Anoreksija zahtijeva hitno i dugotrajno liječenje koje uključuje psihoterapiju, nutritivnu rehabilitaciju i podršku obitelji, jer je to “bolest uma” koja se manifestira na tijelu. Većina oboljelih nije svjesna niti da boluje.

Oporavak i liječenje

Poremećaji hranjenja, uključujući anoreksiju, pogađaju milijune ljudi diljem svijeta, s izraženim trendom porasta među mladima. Procjenjuje se da oko 14 milijuna ljudi širom svijeta pati od nekog oblika poremećaja hranjenja, od čega su oko 3 milijuna djeca i adolescenti.

Oporavak od anoreksije ne počinje naglo ni spektakularno, nego tiho i često neprimjetno, kroz prve male pomake koji vraćaju osjećaj sigurnosti u tijelu i umu. Upravo to naglašava i britanska psihijatrica Janet Treasure, jedna od vodećih svjetskih stručnjakinja za poremećaje hranjenja, čiji rad već desetljećima oblikuje način na koji danas razumijemo anoreksiju i pristupamo liječenju.

Suočenje sa stvarnošću

U prvim fazama oporavka najvažnije nije savršeno “jesti normalno”, nego ponovno uspostaviti kontakt sa stvarnošću bolesti i prihvatiti pomoć. Osoba koja pati od anoreksije često istovremeno želi ozdraviti i zadržati kontrolu koju joj bolest daje, što Treasure opisuje kao stanje “pomiješanih osjećaja” – unutarnji sukob koji je srž poremećaja.

Zbog toga prvi korak nije prisila, nego stvaranje odnosa povjerenja, gdje pacijent počinje osjećati da nije sam protiv bolesti.

Kako se taj odnos razvija, tijelo postaje sljedeće važno polazište. U ranoj fazi oporavka cilj nije nagla promjena, nego postupno vraćanje hranjenja i stabilnosti organizma. Stručnjaci naglašavaju da se fizičko stanje mora popravljati polako i pažljivo, jer je organizam iscrpljen i osjetljiv . Upravo kroz te male, dosljedne korake tijelo počinje “učiti” da je hrana ponovno sigurna, a ne prijetnja.

Osoba nužno mora imati podršku obitelji i bliskih ljudi

No ono što posebno izdvaja pristup Janet Treasure jest naglasak na ulozi obitelji i bliskih ljudi. Ona smatra da se anoreksija ne događa izolirano, nego zahvaća cijeli odnosni krug oko osobe. U svojim knjigama i istraživanjima stalno ponavlja da oporavak nije individualna borba, nego suradnja između pacijenta, obitelji i terapeuta.

Cilj nije krivnja, nego razumijevanje i zajedničko djelovanje protiv same bolesti . Upravo zato je obiteljska terapija posebno učinkovita u ranijim fazama bolesti, osobito kod mladih, jer rana intervencija značajno povećava šanse za oporavak .

Treasure također naglašava da anoreksija nije samo pitanje hrane ili izgleda, nego složena kombinacija biologije, osobnosti i životnih okolnosti. U jednom opisu navodi da postoje genetski i moždani čimbenici, ali i osobine poput perfekcionizma i osjetljivosti koje zajedno oblikuju poremećaj.

To znači da oporavak ne uključuje samo prehranu, nego i učenje novih načina nošenja s emocijama, stresom i identitetom.

Oporavak nije brz ali se liječi

U prvim koracima oporavka zato se događa nešto vrlo važno, iako izvana može izgledati jednostavno: osoba počinje ponovno osjećati, ponovno jesti bez potpune kontrole i ponovno graditi odnos s drugima. To su male promjene, ali upravo one stvaraju temelj za dublji psihološki oporavak.

U konačnici, poruka koju Janet Treasure stalno naglašava jest da se anoreksija može liječiti, ali što se ranije započne, to su izgledi bolji. Oporavak nije linearan niti brz, ali započinje upravo tim prvim koracima: prihvaćanjem pomoći, postupnim vraćanjem tijela u ravnotežu i stvaranjem odnosa u kojem osoba više nije sama protiv bolesti.

Pripremio Toni Eterović