Ubijeni narkoboss Pablo Escobar dugo vremena je isključivo vjerovao u svoj terorizam, zastrašivanja i korupciju. Bio je potpuno uvjeren da će ubojstvom ministra pravosuđa Rodriga Lara Bonille paralizirati suprostavljene strane. Također se nije libio niti ubijati suce. Stajao je iza napada na kolumbijski Vrhovni sud 1985. U ovom terorističkom napadu ubijeno je pola sudaca vrhovnog suda. Plaćenici su upali u sud i zapalili svu dokumentaciju i dokazni materijal za izručenje krijumčara droge Amerikancima.
Godine 1989. naredio je ubojstvo predsjedničkog kandidata Luisa Carlosa Galána. Medellinski kartel je otvorio rat i protiv civilnog stanovništva, kolumbijskih inženjera, odvjetnika i ekonomista. Osim ubojstava političara, sudaca i policajaca, Medellinski kartel je također provodio teror protiv civilnog stanovništva, između ostalog podmetnuli su eksploziv u zrakoplov s ciljem ubojstva predsjedničkog kandidata Césara Gaviria, atentat u kojem je poginulo 110 osoba (ali ne i sam Gaviria, koji nije bio u zrakoplovu), a postavljali su eksplozivne naprave i u uredništva novina.
STRAH NIJE NAVEO LJUDE DA SE POVUKU, VEĆ DA SE UKLJUČE U POTPUNI OTPOR. A RATNICI NA STRANI ZAKONA PROTIV ESCOBARA BILI SU ILI KORUMPIRANI ILI HEROJI DO KRAJA. SILAN BROJ JE OŠTEĆENIH OSVETNIKA KOJE NIJE MOGAO KUPITI MILIJUNIMA DOLARA.
Zapravo sijanje straha i dobrotvora prema svojima, ipak je prevladalo mišljenje naroda i prkos, svih koji su nekoga izgubili da mu se po cijenu života mora oduzeti život i uzvraćati krvoločno. Unatoč korupciji u policijskim redovima i vojsci, počeli su se buditi ljudi kojima je netko stradao i kojima milijuni dolara nisu značili ništa. Oni su radili krugove ljudi, i pomogli DEAi sa CIAom da se pokrene rat protiv Escobara. Nakon iscrpnog rata u kojem je Escobar morao bježati u prašumu daleko od svoje obitelji, brutalni i bijesni vojnici su ubijali njegove paravnojnike, plačenike, suradnike, poslušnike, špijune kod kojih su našli dojavljivače. Konačno se Escobar suadario sa stravičnim strahom kojeg je zadavao drugima.
Vojni kapetan Horacio Carrillo koji je kao kolumbijski časnik predvodio vojsku i hvatao Escobara, postao je brutalniji od Escobara. Svuda bi im pobjegao. I dogodilo se pored agenta DEA-e da je Carrillo postrojio 10 djece špijuna i svima poručio da će im se kao i Escobaru desiti ovo. Tada je upucao maloljetnika sa kalašnjikovom koji je također bio razoružan. Najmanji je imao 10 godina i zastrašio ga je da će Escobar biti ubijen kao pas, ali da se ne boji ni on biti ubijen i da mu to poruče. U toj raciji su ubili preko 100 ljudi i maloljetnika Escobara.
Njegovi ljudi su našli brojne leševe Escobarovih maloljetnih suradnika i poruke vojske koja mu je krvlju pisala da ga traži. Escobaru su doveli djete od 10 godina da mu posvjedoči što se dogodilo od poručnika Carilla. Tada se prvi put zamislio u strahu i shvatio da jedino što ga može spasiti od sigurne smrti je svjedočanstvo djeteta pred novinama i medijima. Shvatio je da je kemijska veće oružje od metka. Išao je na osjećaje javnosti tako što je djete svjedočilo da je vojska koja hvata Escobara ubila zarobljenu djecu i civile. Počeo se prikazivati političkom žrtvom. Taj se događaj veže uz Escobarovo uvjerenje da oružje i nasilje nisu uvijek najjače sredstvo, već da kontrola informacija i javnog mnijenja može biti jednako moćna. Njegov potez bio je iznimno proračunat – znao je da će novinarski instinkt i emocionalna veza prema djetetu osigurati objavu njegove poruke u javnosti, čak i u vrijeme kad su ga vlasti nemilosrdno progonile.
Nakon ovog slučaja bitka je trajala, čak je i slavni kapetan Carrillo umro sa osmjehom od njegova metka, ali smrt Carrilla je potpuno otkočila vojsku da je operaciju preuzeo kolumbijac kapetan i njegov sin mladi policajac. Nasljednik Carrilla je sa DEAom i kartelom Kali, te vojskom dokrajčio Escobara i njegovu vojsku.
Imperij tim
