Procjene broja ubijenih domorodačkih Amerikanaca (Indijanaca) od strane europskih doseljenika i američkih vlada variraju, ali povjesničari se slažu da je broj žrtava iznimno visok. Najveći gubici dogodili su se tijekom prvih nekoliko stoljeća kolonizacije, od 15. do 19. stoljeća, kada su europske bolesti, poput malih boginja, kao i vojne kampanje, prisilne migracije i genocidne politike, značajno smanjili broj stanovnika.
Koliko je Indijanaca ubijeno?
Procjene govore da je prije dolaska Kolumba, na području današnjeg SAD-a živjelo između 5 i 15 milijuna domorodaca. Do kraja 19. stoljeća, taj broj pao je na manje od 300 tisuća. Dio gubitaka dolazi od bolesti poput malih boginja i tifusa, koje su donijeli europski kolonizatori a značajan broj Indijanaca ubijen je tijekom vojnih operacija i nasilnih sukoba s europskim doseljenicima i američkom vojskom, uključujući zloglasne događaje poput Masakra kod Ranjenog Koljena 1890. godine.
Žive li još nasljedne kulture Indijanaca?
Unatoč velikim gubicima i povijesnom ugnjetavanju, domorodačke kulture i narodi nisu u potpunosti nestali. Danas u SAD-u živi oko 5 milijuna ljudi koji se identificiraju kao domorodački Amerikanci, a mnogi od njih održavaju svoje jezične, kulturne i vjerske tradicije. Postoji više od 570 priznatih plemena, poput Navaho (najveće pleme), Čiroki i Apači. Mnoge zajednice i dalje prakticiraju svoje kulturne običaje, a neke su usmjerene na revitalizaciju jezika i tradicija koje su ugrožene stoljećima kolonizacije.
Mnogi stanovnici Srednje i Južne Amerike imaju indijanske korijene, što znači da su potomci autohtonih naroda koji su živjeli na tim prostorima prije dolaska europskih kolonizatora. U ovom kontekstu, “Indijanci” se odnosi na domorodačke narode koji su nastanjivali obje Amerike tisućama godina prije nego što su Španjolci, Portugalci i drugi Europljani stigli u 15. i 16. stoljeću.
Srednja i Južna Amerika – domorodački narodi:
Maje, Inke, Asteške civilizacije te mnogi drugi manji narodi i plemena naseljavali su ove regije. Njihove kulture, jezici i običaji znatno su oblikovali povijest i razvoj tih područja. Mnogi ljudi iz današnjih država kao što su Meksiko, Peru, Bolivija, Gvatemala, i Ekvador, nose naslijeđe ovih civilizacija. Na primjer, u Peruu i Boliviji značajan dio stanovništva čine potomci Inka i drugih pretkolonijalnih naroda. Kultura, jezik i običaji tih autohtonih naroda često su se miješali s europskim kolonizatorima, što je dovelo do stvaranja mestizo (mješovite) populacije. Međutim, u mnogim dijelovima, poput Andske regije, još uvijek postoje zajednice koje govore domorodačkim jezicima (kao što su kečuanski i ajmarski).
Identitet autohtonih naroda danas:
Mnogi se stanovnici Srednje i Južne Amerike danas identificiraju kao potomci domorodačkih naroda ili zadržavaju kulturne elemente tih naroda. U nekim zemljama, poput Bolivije, domorodački identitet ima snažnu političku i društvenu ulogu. Na primjer, bivši predsjednik Bolivije, Evo Morales, prvi je predsjednik te zemlje s autohtonim porijeklom.
Iako su mnogi narodi bili suočeni s kolonijalnim osvajanjima, prisilnom konverzijom i asimilacijom, mnoge domorodačke kulture preživjele su do danas, a njihovi jezici i običaji i dalje se prakticiraju.
Dakle, većina stanovnika Srednje i Južne Amerike ima korijene u autohtonim (indijanskim) narodima, iako su se mnogi asimilirali ili miješali s drugim etničkim grupama kroz povijest. Mnogi od tih naroda još uvijek postoje i čuvaju svoje kulture i jezike.
Pripremila Ivana Radić, foto Pixabay
