Iako je postao veliki životni filozof na instagramu, glumac Dragan Marinković Maca je u srpskoj emisiji PREŽIVJELI na neki način branio Srbijanske zločine nad Sarajevom kao obrambene. Preciznije, Maca se usudio prozvati Unprofor, HVO i Balije kako su se svi tukli protiv Srba, pa poslije međusobno. Minorizirajući 11.500 mrtvih nesvjesno Maca je sve prikazao kao nekakve dogovore Balija, HVO I Srba što nikako HAAŠKI SUD i forenzičari nisu prihvatili kao istinu. Tako je iznio veliku sprdačinu na račun NATO bombardiranja Srbije. Bombardiranje NATOA je kako tumače Amerikanci posljednji udarac Srbiji za sve udare na Hrvatsku, BIH, Crnu Goru i na kraju Kosovo. Srbi nikako ne mogu prihvatiti da je njihova politika sa Miloševićem bila velikosrpska agresija na druge zemlje koje su htjele slobodu od Jugoslavije i Srbije.
Kako je Maca bosanski Srbin bilo nam je i jasno da se usudio tako grozno preći preko povijesnog pogleda Radovana Karadžića sa Pala koji je određivao u kojem smjeru treba da se granatira Sarajevo i okolica. Humorista koji nasmijava Hrvatsku, Sloveniju i BIH izrekao je nečuvene riječi, a upravo ta nedorečenost ga je okarakterizirala kao prozirnog licemjera. Maca je naučio svima dijeliti lekcije na estradi.
BIH JE NAJSTRAŠNIJE STRADALA OD SVIH U RATU. PREMA HAAGU SRPSKA AGRESIJA JE NAJVIŠE UČINILA ŠTETE U SJEVERNOJ I SREDNJOJ BOSNI, A HRVATSKA U MOSTARU. 1600 DJECE U SARAJEVU JE UBIJENO, KAKO JE HAAG UTVRDIO OD STRANE JNA I VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE.
U emisiji K1 PREŽIVJELI, gost Dragan Marinković Maca iznio je kako je cijeli život htio biti liječnik ali nije imao jakog oca koji bi ga ugurao na medicinski fakultet kao mnogi. Sviđao mu se socijal komunizam i pomalo je išao gledati neke predstave gdje su ga prepoznali i pozvali kao amatera da upiše akademiju. Strašno ga je zanimala medicina i radio je kao tehničar u hitnoj pomoći u Sarajevu. Ističe kako je njegov otac bio Srbin Arhitekt koji ga je napravio u Sarajevu te su on i majka živjeli na 9.om katu zgrade koje se zvala „Tito“ i nije granatiran njegov kat nego kat iznad njega.
Smatra se Sarajlijom iz Jugoslovije, ne voli Tita i komunizam ali je kaže „Jugović“ koji je volio Jugoslaviju, pjevamo iste pjesme, vjere i imamo ideologije. „Sarajevo je jako iseljeniji od Beograda i Zagreba. Znamo što je dijagnoza svega onoga što prolazimo ali terapija je prihvatiti.“ Kaže da je veći Beograđanin od mnogih Beograđana jer je njegov stari iz Beograda arhitekta koji je ga je stvorio u Sarajevu. 90 -ih voditelj ističe Sarajevo i Beograd. 05. Aprila 1992. se zakuhalo kako kaže i počeli su se čuti meci i tenkovi. „Proljeće, ptičice, jeziva tišina, taj dan nikada nije bio duži, ne smiješ izaći, i krenulo na puškaranje.“ Maca nekako kroz zube i smijeh priča o tragediji kako je ostao u Sarajevu sa majkom.
Maca je bježao od teme Sarajeva na filmove Schindler i La Vita Bella. „Nekome je rat rat, nekome brat ali pitaš se da li je zadnja kava koju si popio, pa nestanak struje. Imao sam probleme u Sarajevu ali bio sam i konobar ali znao sam Ćelu Ismeta Juki, žestoke momke sa 16 godina, koji nisu bili zlo nego dobro prema raji. Imao sam problema, za papke sam bio četnik u Sarajevu, a u Beogradu sam bio muđahedin. Ali nisam znao što da uradim sa sobom i majkom koja nije htjela iz Sarajeva. Htio sam pobjeći ali nisam je mogao ostaviti. Majku uplakanu sam sreo bojao sam se da je ne ubiju.“ (zaplakao je) UNPROFOR okrivljuje najviše. „Mi smo šteta stoke nacionalističke koja nas je zavadila i to danas želi.“
Kat poviše Mace su granatirali, gdje su bili muslimani i pita ga voditelj kako ti je bilo kao Srbinu u Sarajevu kad ti susjedima se sruši stan. Maca je izbjegao odgovor znajući tko je pucao a i tko su bili ti susjedi, pa je rekao što sam ja tu mogao bio sam nemoćan. „To je rat, prljav rat. Srbi i Hrvati su u Sarajevu od majmuna bili ugroženi, Kiseljak HVO, Ilidža Srpska, zajedno; pa Mostar HVO i armija BIH protiv Srba pa se međusobno pobiju. Na sjeveru HVO i armija BIH protiv Srba pa se kasnije međusobno pobiju. Pa daj koga jexeš? Maca je za Sarajevo potpuno amnestirao Srbe u Sarajevu kao da nisu činili zločine a teretio HVO.
Zapravo svi Jugosloveni bi trebali izbjegavati priču o ratu ili reći krivi smo svi, no ovaj nije baš te vrste Jugoslaven. Trebali bismo reći da svaka strana nosi dio krivice jer se jasno zna omjer presuda na Haškom sudu no i da zaobiđemo međunarodni sud politika Slobodan Miloševića je bila samo uništenje Srbije.
Opsada Sarajeva bila je jedna od najdužih opsada u povijesti modernog ratovanja i najduža opsada jednog glavnog grada ikada. Trajala je 44 mjeseca, od 05.04. 1992.do 29. 02. 1996. godine, što je tri puta duže od opsade Staljingrada. Sveukupno je ispaljeno oko 50.000 tona topničkih projektila na grad. Sukobljene strane u sukobu bile su Vojska Republike Srpske (uz podršku službenog Beograda Slobodana Miloševića), koja je s 18.000 rezervista opkolila grad, JNA, Armija Republike Bosne i Hercegovine i HVO Sarajevo koje su branile grad, kao i raznorazne paravojne postrojbe s obje strane. Nije obrana značila nužno da nisu počinili zločine, no službeno je zavedeno u presudama HAAGA da su u početku Bosanska i Hrvatska strana surađivale. Prema kasnijim teorijama i optužbama Hrvatska je također jednim dijelom sudjelovala u agresiji na BIH.
Tijekom opsade, grad je bio gotovo potpuno odsječen od ostatka države te je nastala nestašica hrane, električne struje, plina, lijekova i vode, tako da su Sarajlije znale ići do rijeke Miljacke radi napajanja, gdje su često bili izloženi vatri iz snajpera. Ujedinjeni narodi su tijekom tog razdoblja konvojima snabdijevali Sarajlije hranom, lijekovima i gorivom za generatore u bolnicama, jedinom pekarom tada u gradu te središnjom pumpom za vodu.
Tijekom opsade Sarajeva poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete. Vojska Republike Srpske (VRS) i Jugoslavenska narodna armija (JNA) su od početka opsade, 05.04. 1992. do njenog okončanja 29. 02. 1996. ubili su više od 11.500 građana, zaključili su istražitelji HAAGA, čime je to najveće stratište rata po ljudskim gubicima. Liječnici glavne bolnice u gradu su javili da su primali pet do petnaest ranjenih žrtava snajpera dnevno.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ) osudio je tri srpska zapovjednika zbog opsade, a to su: Stanislav Galić, Dragomir Milošević i Momčilo Perišić. Generali i zločinci osnivači Radovan Kardžić i Ratko Mladić su kao vrhovni zapovjednici zločina nad Bosanskim, Hrvatskim i svojim stanovništvom osuđeni doživotno. Haaški sud drugostupanjskom presudom to potvrđuje zbog počinjenih zločina protiv čovječnosti, istrebljenje, ubojstva, ubojstvo kao kršenje zakona ratovanja, deportaciju, nehumana djela i prisilno premještanje, širenje terora, protupravne napade na civile te uzimanje talaca. U opisu obrazloženja suci su opisali Sarajevo.
I onda nam se u emisiji udruže u demagogiji glumac i voditelj Nikola Kalinić i Maca da minoriziraju jedan zločin na obračune triju armija. Pa dobro jesmo li mi normalni da možemo zatvoriti oči pred golom istinom?
Pripremili: David Bauer i Ivana Radić
