Bio je divan i krasan čovjek, bankar OTP Vrgorac Srđan Djaković, ali ga je promjena vremena i problemi kojima je okružen nagnala da “pomete” 11 ipo milijuna kuna i pobjegne u BIH. Nešto je imao savjesti pa je jedan dio ušteđevina vratio ali ostalo je dobro skrio. Prateći kafiće ljudi su čak skandirali, kao da se počeo slaviti lopovluk i natjecanje u lopovlucima. Što više ukrade to bolje. Sjetimo se fatalne bankarice Jasmine Bilonić koja je zavela nesretnog fratra.
Ne samo da su nam lopovi postali heroji nego tražimo opravdanja za sve to a često su to ljudi kojima dajemo najveće povjerenje. Zapravo, sigurnost novca je banka, a onaj kome ga polažeš niti čuva očito bankarsku tajnu niti čuva novac nego gleda kako da riješi svoje ili probleme ili kockarske dugove. Postavlja se pitanje jesmo li mi u sve većoj krizi identiteta i koliko nas ovoga očekuje? 300.000 obitelji je u dužničkom ropstvu i bore se da izađu iz njega na sve moguće načine kako bi bilo da svi tako sa radnog mjesta krenut otimati? Jer ovo nikako nije jedinstven slučaj u Hrvatskoj niti na ovim prostorima.
Bankar Stanko Brašnić je u Varaždinu koji je u fino krao 928.079 kuna s deviznih računa klijenata Zagrebačke banke. Njegov najveći problem životni je ovisnost o kocki, ali je radio u banci. Više desetaka bankara i bankarica u Hrvatskoj je pokralo banke samo sa incijalima bez ikakvih provjera, a kada Vi trebate kredit tada ćete proći sve moguće provjere i potpisati milijardu nepotrebnih dokumenata do uvredljivih, jeste li terorist, porijeklo 1000 kn, do raznih neugodnih pitanja pa čak i uvreda. Nije više pitanje jesmo li mi sigurni nego pružaju li nama banke sigurnost ili ropstvo i pokoru.
Ivan Vidović
