Često puta riječ ili djelo su jako bolni za drugu stranu da dolazi do svađe, tučnjave, zahlađenja odnosa, prekida, tj nepremostive mržnje. Ljudi znaju teško srcu primiti nešto što smo rekli u šali ili učinili u šali, a sa druge strane dozvole si da rade isto. Također često rade i smišljeno kroz šalu jer se u “šali i djeca prave”. Naravno postoje uvrede i nanošenja zla namjerna.
Svima je problem samo jedan – EGO. Nije se rodio čovjek koji je pobjedio vlastitog sebe bez jako mnogo truda a riječ, “oprosti” čini čudesa i ozdravlja cijelu atmosferu oko nas. Često puta kažemo da smo nekome zaboravili zla, ali s vremena na vrijeme osoba do koje nam je stalo: prijatelj, prijateljica, član obitelj koji su nam nanijeli štetu, iznova nas zaboli bol. Zapravo ostao je “ožiljak”. Kao nakon operacije bilo kojeg dijela tijela, operacijom riješimo problem, ali na promjenu vremena zna se dogoditi da boli ili se sjetimo. Kako zacijeliti ranu ili živjeti sa njom? Kod mnogih je želja za osvetom toliko silna da mogu pamtiti godinama i izvršiti “svoju pravdu”.
Jedna od najtežih riječi koje smo u životu trebali izgovoriti je ‘oprosti’. Teže od toga jedino je reći to sam sebi i zaista to misliti.
Mnogi ljudi uspiju doći do razine potpune hladnoće i nije im važan oprost dok je nekima stalo do oprosta i mira. Često ljudi najteže opraštaju sebi. O tome svijest ni ne postoji. Oprostio si već suprotnoj strani ali nikako sebi što si došao do te situacije da si razvio odnos koji te odveo u razočarenje. Često puta čujemo od svećenika kako zagovara oprost a ne razgovara sa svojim kolegom svećenikom. Osuđuje Židove u starom zavjetu a daleko gore se ponaša od svakog farizeja kada trebamo neki savjet ili pomoć. Imamo mnogo loših primjera oko sebe ali i dobrih svećenika koji žive svoje poslanje. Primjeri mržnje i nekontrolirane potrebe za brutalnom osvetom su u porastu. Ne događaju se slučajno brojna ubojstva. Sve polazi od sitne povrede, ljubomore do uzvratnih nesporazuma, prkošenja, ogovaranja, stvorenog kruga kaosa u mozgu olajavane osobe pa do nastale štete. Tada nažalost ovo što gledamo svaki dan na televiziji se dogodi, žrtva može postati napadač i čudimo se. “Bila je bolja od kruha ili čujemo bio je bolji od kruha. Nebi mrava zgazio.” Trenuci, bezopasne ljude djele od zločina. Ni mišići, ni snaga, ni sva sila koju poznajemo ne ubija kao riječ ali ni kao metak. Zato oprost može izmjeniti osobu ako je normalna. Kada netko nakuplja u sebe uvrede i doživljava stalna poniženja – taj najmanji slabić postaje tempirana bomba koja može osvanuti na svim ekranima. Nikada ne podcjenjujte nikoga.
Nebi mrava zgazio a ubio čovjeka
Često puta računajući da smo oprostili shvaćamo da nešto ne štima. Izgleda da ipak nismo? Ili izgleda da nismo oprostili sebi? To je najteže suočavanje i preispitivanje. Jesmo li oprostili sebi i drugoj osobi? Jesmo li u stanju biti toliko hrabri reći oprosti? Kažu da to rade kukavice ali onda bi svaki dan slušali tu riječ “oprosti, kajem se” da je tako jednostavna. Izreći riječ “oprosti” iz srca može samo heroj, a ta riječ može podići planine odnosa. Ljudi često ostaju potpuno sami zbog vlastitog ega koji ih uvjerava “ti nisi kriv, zašto bi se nekom ispričavao ili kriv si i ne možeš ništa promjeniti” i jednostavno potreba za ozdravljenjem duše nije važna. Ali sukob stoji duboko zakopan u podsvjesti i trese svako malo osobu koja se nije izrazila. Da su riječi samo za trgovinu ne bi postojale. Od riječi je sve postalo. Riječi su oslobođenje iz okova. Riječi su toliko moćnije od djela da uvjere a djela posvjedoče. Riječ “oprosti, opraštam, kajem se, oprosti mi, opraštam ti” iscjeljuju onoga koji daje te riječi i osjeća ih u sebi.
Nakon bilo koje teške životne situacije koja vas je psihološki ili emotivno iscrpila, najvažnije je oprostiti svima koji su vas povrijedili, ali i samima sebi. Istraživanje sa sveučilišta Baylor pokazalo je koji je najbolji način priznati sam sebi greške i oprostiti si za njih, te ih pokušati popraviti ako je to moguće. U ovom istraživanju sudjelovalo je 269 ispitanika koji su bili opterećeni krivnjom i neopraštanjem sebi. Istraživanje je pokazalo da su oprost u konačnici postigli oni koji su uvidjeli kako oprostiti sebi i popraviti vlastitu grešku. Opraštanje je teško, bilo to sebi ili drugima. Ono najčešće podrazumijeva odustajanje od neispunjenih želja, ili ono najteže – priznavanje da ste bili u krivu.“Opraštanje pomaže i onome tko oprašta i onome kome se oprašta.” – J.M.Templeton.
Toni Eterovic, foto: Pixabay
