Zašto Iran napada islamske“prijateljske” zemlje?
U posljednjim tjednima svijet svjedoči eskalaciji sukoba na Bliskom istoku u kojoj Iran ne napada samo svoje otvorene protivnike, nego i zemlje koje su se dugo smatrale barem neutralnima ili čak prijateljski nastrojenima – poput Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije i Kuvajta. To na prvi pogled djeluje nelogično: zašto napadati one s kojima nisi u otvorenom sukobu? Odgovor, međutim, leži u brutalnoj logici rata, a ne u klasičnim diplomatskim pravilima.
Kako doznajemo od reportera bez granica iz Perzijskog zaljeva održavaju se veliki sastanci. Islamska udruženja svjetska osuđuju napade na susjedne zemlje i kaos koji uzrokuje Iran. Ovim putem vam prvi najavljujemo da islamski Katar, Bahrein, Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija i Kuvajt ozbiljno sa SAD razgovaraju o izravnom uključenju u rat. Nisu dirali u Iran, apelirali su namir ali zbog velike štete onemogućen je normalan život i kako kažu narušena čast.
Rat briše granicu između prijatelja i neprijatelja
Sukob je eskalirao nakon snažnih američko-izraelskih napada na Iran, koji su uključivali i udare na vojno i političko vodstvo zemlje. U takvoj situaciji Iran više ne promatra odnose kroz dugoročnu diplomaciju, nego kroz pitanje preživljavanja.
U ratu vrijedi jednostavno pravilo: tko pomaže neprijatelju – makar neizravno – postaje meta.
Zemlje Perzijskog zaljeva imaju bliske odnose sa Sjedinjenim Državama, uključujući vojne baze, logistiku i sigurnosnu suradnju. Upravo zato Iran smatra da te države, čak i ako ne žele rat, predstavljaju dio infrastrukture protiv njega.
Napadi kao poruka, a ne samo vojni potez
Prema dostupnim informacijama, Iran je izveo raketne i dron napade na više država u regiji, uključujući naftnu infrastrukturu i pomorske ciljeve. Istovremeno, neke zemlje su obarale projektile i upozoravale na kršenje suvereniteta. Važno je razumjeti ovi napadi nisu nužno pokušaj osvajanja teritorija, nego signal i pritisak, pa čak i očajničko ponašanje.
Poruka je višeslojna: “Ne koristite svoj teritorij za napade na nas”, “Rat se može proširiti na cijelu regiju”, “Cijena sukoba bit će visoka za sve” Čak se i sam Iran u jednom trenutku ispričao susjedima i poručio da će stati ako se iz tih zemalja ne budu izvodili napadi na Iran.
Napadi na države koje formalno nisu u ratu: krše međunarodno pravo, ugrožavaju civile i ekonomiju, povećavaju rizik šireg regionalnog rata. Zbog toga su Europska unija i druge zemlje osudile iranske napade kao neopravdane i opasne za globalnu sigurnost.
Strategija širenja sukoba
Postoji i širi strateški kontekst. Analitičari upozoravaju da Iran pokušava proširiti sukob na više država kako bi: otežao protivnicima koordinaciju, destabilizirao tržište nafte i globalnu ekonomiju, natjerao druge zemlje da pritisnu SAD i Izrael.
Iran nema snagu za direktan sukob sa SAD-om, ali može učiniti cijeli rat “preskupim” za sve uključene
Napadi na “prijateljske” ili neutralne zemlje nisu znak da Iran nema logiku – nego da djeluje unutar logike rata, gdje se savezništva brzo redefiniraju. Ipak, to ne znači da su takvi potezi opravdani. Naprotiv oni dodatno destabiliziraju regiju i povećavaju rizik da se sukob pretvori u širi rat s globalnim posljedicama. U teoriji, države trebaju graditi savezništva. U praksi rata, često vrijedi suprotno pravilo: strah i nepovjerenje nadvladaju diplomaciju.
Imperij tim
