Jean Nicolas Arthur Rimbaud
(Charleville, 20. listopada 1854.
– Marseille, 11. listopada 1891.),
bio je francuski pjesnik.
Pjesme je počeo pisati već u petnaestoj godini. Bio je preteča simbolizma i nadrealizma, čudesan dječak
– samoprozvani vidovnjak,
koji je u sedamnaestoj napisao znamenitu poemu Pijani brod (1871).
Želja za samostalnošću i slobodom odvukla ga je od obitelji i na poziv ˝prijatelja Paul Verlainea˝
krenuo je na pustolovno putovanje po Europi.
U Bruxellesu se konačno događa raskid među prijateljima, što se odrazilo u njegovim djelima ˝Sezona u paklu˝ i ˝Iluminacije˝ (1874.).
Prestao je pisati u dvadesetoj godini života kaki bi se prepustio pustolovnom životu trgovca – istraživača u egzotičnim krajevima.
Zbog bolesti koljena amputirana mu je desna noga. Umro je od raka noge.
U svijet literature banuo je i prohujao kao meteor, ostavivši djela koja nagovještaju simbolizam i nadrealizam moderne poezije.
Vrata koja je Baudelaire odškrinuo, Rimbaud je širom otvorio.
U nekoliko godina prošao je mnogo faza, od vezanih stihova do eksperimentalne proze.
Uznesen i porican, za jedne ikona, za druge psihopat, taj je ˝prokleti˝ pjesnik ostao u svakom slučaju lirski fenomen
kojem mnogo duguju sve moderne poetske struje.
Njegovo stvaralaštvo može se svesti u jednu riječ
– EKSPLOZIJA
– boje, strasti, osjećaja, mirisa.
Andrea Jakovčević, foto: Pixabay
