Na današnji datum 1892.godine rođen je Ivo Andrić.
Već u ranoj mladosti je pokazivao izrazito jasne i za ono vrijeme krajnje revolucionarne političke stavove. Kao gimnazijalac postao je fanatični pristalica mladobosanskih ideja i integralnog jugoslovanstva, a taj mladalački žar dovodi ga u prva ozbiljna životna iskušenja.
Boravio je na studiju u Krakovu kada je saznao da je u Sarajevu ubijen austro-ugarski prestolonasljednik Franc Ferdinand (Franz). Odmah je napustio studij i krenuo prema domovini. Međutim, u Splitu ga je uhitila tajna policija, a poslije kratkotrajnog boravka u šibenskom zatvoru prebačen je u mariborski.
Ratne godine provodio je živeći u bijedi podstanarstva i svojevoljno odabranoj anonimnosti, pišući romane koji će postati remek-djela jugoslavenske književnosti, a to su Travnička hronika i Na Drini ćuprija. Odmah nskon završetka rata uključio se u javni i književni život zemlje te obavljao brojne javne funkcije, među kojima je najvažnija ona predsjednika Saveza književnika Jugoslavije. Taj politički, javni i umjetnički rad vrhunac doseže 1954, kad postaje član Komunističke partije Jugoslavije, potpisuje Novosadski dogovor o srpskohrvatskom književnom jeziku i objavljuje roman Prokleta avlija.
Do smrti 1975. u Andrićevom životu nije bilo većih potresa jer nakon dobijanja Nobelove nagrade za književnost 1961.godine on je u Jugoslaviji figurirao kao neupitan javni autoritet, posebno u pitanjima koja se tiču književnosti, umjetnosti i kulturnog djelovanja.
Andrea Jakovčević, foto: Pixabay
