Diana Hunić, poznata hrvatska modna dizajnerica etno nošnji zapravo je jedna od najpoznatijih u toj branši. Oblači slavna hrvatske osobe i šire ali i mnoge slavne goste poput boksača Bob Sappa kojem je izradila vjernu repliku nošnje koja se sastoji od šeširića zvanog ‘škrlaka‘, košulje, prsluka tzv ‘lajbeka‘, hlača takozvanih ‘gaća‘ i remena s izvezenim, vrlo prepoznatljivim motivima šestinske narodne nošnje. Diana Hunić dizajnerica je koja se već godinama uspješno bavi izradom rukotvorima i narodnih nošnji čime čuva hrvatsku kulturnu baštinu i tradiciju. Ljubav prema izradi narodnih nošnji i prema tradiciji obiteljska je. Naime, Diani su je prenijeli njeni roditelji koji cijeli život izrađuju i replike i originalne nošnje. Zajedno sa sestrom, Diana je postala sve naprednija kako kaže poduzetnica jer ljudi su naučili na povjerenje naručiti izradu i dobiti to kućnom poštom. Nabrojati imena koja je oblačila zapravo bi bio veći niz od intervjua.
Evo tvoja obitelj se tim bavila, reci nam kada si se ti odlučila za taj stil i dizajn općenito? 2012. je igrom slučaja nastala naša prva haljina za osobnu upotrebu gdje je trebalo produžiti već postojeću te nadodati neki volančić uz ramena za koji sam se poslužila ostatkom tkanine koja je bila višak od upravo nastale narodne nošnje. Haljina se svidjela i mojim ukućanima toliko da mi je sinula ideja napraviti još nekoliko komada i staviti u prodaju tada u naš dućan koji je bio suvenirnica sa narodnim nošnjama.
I kako je to počelo, tko je bio prvi kupac, kako si razvikala svoj proizvod? Naši prvi kupci su bili grupa turista iz Azije mislim da su bili Japanci. Nakon toga smo se iz dana u dan počeli ozbiljnije bavit s tim, potražnja je bila sve veća i veća, tako da sam 2014. otvorila dućan istog koncepta i u Zadru, pa Poreču. Tamo je moj dućan bio velika aktrakcija za turiste ali isto tako i za same mještane. Vrlo brzo su to prepoznali i mediji. Prvo Dnevnik Nove tv i kojem smo imali veliku minutažu, zatim Zadarski list pa In Magazin i tako se zavrtilo.
To je sada poseban stil? Mi naš stil baziramo na spajanju modernog i tradicionalnog mogli bi ga svrstat u neki etno-fashion stil koji ćemo s vremenom probati približiti i pin-up stylu. Za pin-up već imamo nešto na umu za jesensku kolekciju.
Znači u vas nema krize? Nema, ja svaki dan mukotrpno s ljubavlju radim.
Je li vam u počecima još netko pomogao? Bog.
Dugo nisam čuo riječ Bog da mi je netko spomenuo. Vjernica si? Živim vjeru. Tako da mi je i on zapravo u samom startu najviše pomogao.
Vjeruješ da ti je Bog pomogao? Znam da mi je pomogao.
Vrh, da bar i Imperiju pomogne. Reci mi jesu li ti počeli krasti ideje pa si se morala medijski štititi, brendirati? Tek 2018. smo odlučili dat ime brendu tj bredirat se iz razloga jer prije toga nismo niti slutili da će naše haljine, cekeri, šeširi, torbice i sl. bit besramno kopirani i brendirani. Čak pod kopijom naše same priče od početka, ali nebitno. Da nije bilo njih ne bi sad bilo niti nas jer se možda ne bi nikad pozabavili time da dovedemo sve to ovo viši nivo. Naime, naši roditelji su se bavili izradom narodnih preko 30 godina i u tome smo od kad znam za sebe, poznam svaki vez i zasmeta ti kada ti netko krade ideje i poslove, a radi površno. I svaka kriva informacija iskrivljuje našu povijest, tako da je to bio najveći okidač da u vrlo kratkom roku stupimo na scenu pod našim brendom Hunicdesignsisters. Hunić je naše prezime, design je uz prezime kao simbol prepoznavanja da se radi o dizajniranim odjevnim te nosivim predmetima, a sisters ne predstavlja samo nas kao sestre već i sve one koje nose naš dizajn jer time i one same čine naš tim.
Jeste li zadovoljni i prepoznati? Zadovoljni smo, ali bi bili još zadovoljniji da mozemo doći do nekog poslovnog prostora u centru grada Zagreba koji ima izlog iz razloga jer naš dućan sa našim dizajnom je baš atrakcija za turiste i može bit od velike koristi samom gradu. Naručuju nas čak iz dijaspore. Za sad imamo dućan u Vlaškoj br. 7, ali je u haustoru i nema izlog. Neki prepoznaju i sebe kroz naš dizajn.
Sve teže je doći do revija, kada će eventi opet? Nama nije teško doći do revija jer smo rado viđeni gosti na njima, ali nam je u cillju napraviti samostalnu reviju.
A kad će to biti….? Vjerojatno kad i sve ostalo – kad stožer odluči. Iskreno, nadamo se čim prije, ne samo zbog naše revije već i zbog svih nas…. Fale nam svima druženja.
Kako privatno podnosiš ovo stanje? Svako stanje je onakvo kako si ga sami napravite bez obzira na vanjske utjecaje. Mi smo pozitivni po pitanju svega osim korone.. šalim se. Dok je prodaja u dućanu pala, online prodaja je porasla. Tako da, stvorio se neki balans..
Razgovarao Toni Mayer
