Cesare Lombroso (1835. – 1909.) je talijanski psihijatar, antropolog i kriminolog kojeg nazivaju “ocem moderne kriminologije”. Njegova teorija o “rođenom zločincu” (delinquente nato) postavlja temelje pesimizmu oko promjene čovjeka koji je prema njemu biološki predodređen za asocijalno ponašanje. No naišao je na veliko suprostavljanje modernih psihijatara i kriminologa koji su osporili mnoge njegove definicije antropologije.
Počeo je koristiti uvriježeno pravilo da su varalice ponavljači, ne samo u kaznenim djelima nego u braku, ljubavi i svemu.
Lombrosova teza o ponavljačima
Lombroso je u svom djelu Čovjek zločinac (L’Uomo delinquente) tvrdio da su neki ljudi “biološki predodređeni” za kriminal te da se kod njih zločinački nagoni neprestano ponavljaju zbog naslijeđenih fizičkih i psihičkih osobina. On je uveo klasifikaciju “rođenih zločinaca” koji su, prema njegovu mišljenju, otporni na rehabilitaciju.
Uzrok zločina Lombroso je vidio u “degenerativnim tjelesnim pojavama”. U djelu Rođeni zločinac (1876.) prvi je ponudio uvid u povezanost patologije i zločina, utjecao na odnos (ne)uračunljivosti i presude, odnosno terapije zločinca, te uveo podjelu zločinaca na one koji zločine čine iznimno i one koji ih opetovano kompulzivno ponavljaju. Zapravo je tvrdio da najviše po lubanjama osoba može se okvalificirati netko kao zločinac i ponavljač.
Tvrdio je da oblik glave i čeljusti govori o kriminalcu
Medicinu je studirao u Padovi, Beču i Parizu, a diplomirao je 1858. godine na Sveučilištu u Paviji. Karijeru je započeo kao vojni liječnik (kirurg), gdje je počeo sustavno mjeriti fizičke razlike među vojnicima. Bio je profesor psihijatrije na Sveučilištu u Paviji od 1862. godine.
Godine 1871. postao je ravnatelj bolnice za duševne bolesnike u Pesaru, što je ključno utjecalo na njegov interes za vezu između “ludila” i zločina. Na Sveučilištu u Torinu postao je profesor sudske medicine i higijene (1876.), a kasnije i profesor kriminalne antropologije.
Njegov rad bio je usmjeren na neuropsihijatriju i antropologiju. Vjerovao je da su kriminalne sklonosti povezane s biološkim anomalijama, poput epilepsije ili atavizma (zastoj u evolucijskom razvoju). Iako ga povijest pamti kao “oca moderne kriminologije” jer je prvi uveo znanstveni pristup i prikupljanje podataka, njegove su ključne teze o “rođenom zločincu” i fizičkim obilježjima (poput oblika lubanje ili čeljusti) potpuno demantirane.
U antropologiji je demantiran ali ne u cijeloj kriminologiji, čak do 90% počinitelja su ponavljači
Njegove su prognoze proglašene pogrešnima gotovo odmah nakon njegove smrti, a glavni kritičari bili su bili Charles Goring. Engleski kriminolog Goring je 1913. u studiji The English Convict objavio rezultate detaljnog istraživanja tisuća zatvorenika i običnih građana. Dokazao je da ne postoji statistička razlika u fizičkim obilježjima između kriminalaca i onih koji to nisu.
Alexandre Lacassagne je osnivač francuske škole kriminologije koji je tvrdio da je “društvo laboratorij kriminala”. Demantirao je Lombrosa dokazujući da su socijalni uvjeti (siromaštvo, odgoj, okolina) presudni, a ne biološka struktura tijela.
Njegove teze su dovele do rasizma, još većih zločina a forenzika je utvrdila potpune greške
Njegove teze o “primitivnim” fizičkim obilježjima korištene su za opravdavanje rasističkih politika i eugenike u 20. stoljeću, uključujući nacističku ideologiju. A dokazano je da su zločinci i ponavljači nevezani oblicima glave i čeljusti. Ovakav grozan i opasan temelj koji je postavio talijanski znastvenik uzrokovao je stvaranje Eugenike i zločine poput Holokausta.
Iako je Lombrosova ideja o “izgledu” zločinca odbačena, statistički podaci o recidivizmu (povratništvu) potvrđuju da su određene skupine kriminalaca doista vrlo često “ponavljači”. Vaš dojam od 90% nije daleko od istine za neke specifične kategorije, ali postotak jako varira ovisno o vrsti djela.
Znanstveno je potvrđeno da stopa povratništva nije ista za sve:
Lopovi i provalnici (imovinski delikti): Ovdje su stope povratništva najviše. Često se radi o ljudima kojima je kriminal “zanat” ili način preživljavanja zbog ovisnosti. Stopa povratka u zatvor unutar 3 godine za provalnike prelazi 80%.
Narko-dileri: Kod njih je recidivizam visok jer su često dio organiziranih mreža. Čak i nakon zatvora, vraćaju se istom krugu ljudi i “poslu” koji poznaju. Smatra se da 95% je ponavljača.
Prevaranti: Istraživanja pokazuju da su prevaranti često visokointeligentni, ali s poremećajima ličnosti. Oni rijetko mijenjanju svoj “modus operandi” jer prevaru vide kao igru moći. Kada shvate da kao najinteligentniji u lancu da prekidaju ponašanja. Ali treba se debelo proširiti pitanje prevare van kaznenih djela. Osobe sklone emocionalnim ranjavanjima i ljubavnim prevarama 80% su ponavljači.
Što je s pedofilima?
Kod njih je situacija specifična i mračna. Iako službene statistike ponekad pokazuju niži postotak ponovnog uhićenja u usporedbi s lopovima, kriminolozi upozoravaju na visoku stopu “tamne brojke”. Budući da je riječ o dubokom seksualnom poremećaju (preferenciji), rizik od ponavljanja je doživotan i struka ih smatra jednom od najtežih skupina za rehabilitaciju.
Zaključak o ponavljačima
Moderna znanost (neuroznanost i psihologija) nudi druga objašnjenja zašto su ljudi ponavljači. Istraživanja mozga kod kroničnih nasilnika često pokazuju slabiju aktivnost u dijelu mozga zaduženom za kontrolu impulsa. Ti ljudi jednostavno “ne znaju stati” kad osjete poriv. Imaju oštećenja frontalnog režnja.
Kod psihopatskih struktura, mozak ne procesuira strah ili tuđu patnju na isti način kao kod drugih ljudi, pa kazna na njih nema odgojni učinak. Čovjek koji izađe iz zatvora s pečatom “kriminalca”, bez novca i obitelji, često se vraća onome što jedino zna – kriminalu.
Prestati biti ponavljač
Prestati biti “ponavljač” zahtijeva duboku promjenu identiteta i načina razmišljanja, što moderna kriminologija naziva procesom odustajanja (desistance). Umjesto pukog izbjegavanja kazne, ključno je izgraditi život u kojem kriminal više nema mjesta.
Uspješni bivši prijestupnici prestaju sebe vidjeti kao “kriminalce” i stvaraju novi narativ. Umjesto da prošlost definira tko ste, koristite je kao lekciju o tome tko više ne želite biti. Pronađite ulogu u kojoj ste korisni (roditelj, pouzdan radnik, volonter). Osjećaj svrhe najjači je neprijatelj recidivizma.
Pripremio Toni Eterović
