Znanstvenici sa Sveučilišta Newcastle otkrili su izvor kisika koji je možda utjecao na evoluciju života prije pojave fotosinteze.
Pionirski istraživački projekt, koji je vodio Fakultet prirodnih i okolišnih znanosti Sveučilišta Newcastle i objavljen danas u časopisu Nature Communications, otkrio je mehanizam koji može generirati vodikov peroksid iz stijena tijekom kretanja geoloških rasjeda.
Dok u visokim koncentracijama vodikov peroksid može biti štetan za život, on također može pružiti koristan izvor kisika za mikrobe.
Ovaj dodatni izvor kisika možda je utjecao na ranu evoluciju, a moguće čak i na nastanak života u vrućim okruženjima na ranoj Zemlji prije evolucije fotosinteze.
U tektonski aktivnim područjima, pomicanje Zemljine kore ne samo da stvara potrese, već prožima podzemlje pukotinama i lomovima obrubljenim visoko reaktivnim površinama stijena koje sadrže mnoge nesavršenosti ili defekte.
Voda se tada može filtrirati i reagirati s tim nedostacima na tek napukloj stijeni.
U laboratoriju je student master studija Jordan Stone simulirao te uvjete drobljenjem granita, bazalta i peridotita—vrsta stijena koje su mogle biti prisutne u ranoj Zemljinoj kori.
Zatim su dodani u vodu pod dobro kontroliranim uvjetima bez kisika na različitim temperaturama.
Eksperimenti su pokazali da su značajne količine vodikovog peroksida—i kao rezultat toga potencijalno kisika—generirane samo na temperaturama blizu vrelišta vode.
Važno je da se temperatura stvaranja vodikovog peroksida preklapa s rasponima rasta nekih mikroba koji najviše vole toplinu na Zemlji, a nazivaju se hipertermofilima, uključujući evolucijske drevne mikrobe koji koriste kisik u blizini korijena Univerzalnog stabla života.
S.K., phys.org., foto: pixabay
