Epidemija koja se širi cijelom planetom je pretilost, i predstavlja tempiranu bombu za čovječanstvo. Je li pretilost kolektivni promašaj ljudi, simptom sistema koji je podređen profitu i nije ga briga za ugrožavanje zdravlja čovječanstva kroz debljanje?
Nijedna zemlja ne zna stati na kraj trendu debljine
Trenutno čak 2 milijarde ljudi ima prekomjernu težinu, ili je pretilo. Jedno od troje ljudi ima neki oblik dijabetesa, ljudi umiru od bolesti koje je bilo lako spriječiti – ako se nešto ne napravi u SAD-u, Europi, Kini, gotovo cijeloj sjevernoj polutki – globalne posljedice bi mogle biti katastrofalne. Kako da povratimo kontrolu nad našim tijelima i stanemo na kraj epidemiji pretilosti?
Industrija je neprijatelj čovječanstva
Čak 250 milijuna pretile djece je trenutno u svijetu, a broj samo raste. Pretilost smanjuje kvalitetu života. Obično su pojedinci ti koje se krive za pogrešne izbore, za konzumaciju hrane koja deblja. Pretilim ljudima teško je živjeti sa stigmom da su oni ti koji koji nemaju disciplinu, ne mogu usvojiti dobre navike. Ali koliko je doista do osobnog izbora pojedinca, a koliki teret leži na industriji koja nam na svakom koraku nudi nezdravu hranu, energetska pića, sokove pune šećera?
Vježbanje nije presudno kod gubitka kilograma
Neki divovi poput Coca-Cole koje se krivi za pretilost lansirali su kampanju da je za rješavanje viška kilograma ključno vježbanje, što se pokazalo kao neutemeljeno; za sagorijevanje velikog broja kalorija bili bi potrebni sati i sati vježbanja svaki dan. To nije prva kampanja koja je vodila na krivi trag; šećerni lobi tako je gurao „istinu“ da su za debljanje pretežno krive masnoće, a ne šećer. Svi su oni pokušavali oprati od sebe odgovornost za problem pretilosti. Jer, ako smanjimo masti, čime ćemo ih nadomjestiti? Šećerima i ugljikohidratima, što je pogubnije za problem debljine.
Šećer je na svakom koraku
Kampanja protiv masti kao glavnog negativca u debljanju podigla je konzumaciju šećera na višu razinu, što je osim viška kilograma dovelo i do hormonskog disbalansa. Naše stanice su pune inzulina, što dovodi do toga da su druge stanice u našem tijelu gladne, i stalno smo gladni. Unatoč pogubnom utjecaju koje ultraprocesuirana hrana ima na naš metabolizam, ništa se ne mijenja. Ona je dostupna na svakom koraku.
Profit je iznad zdravlja
Zaključak je da je profitabilno prodavati procesuiranu hranu, a proizvodnja neprocesuirane je skupa i ne donosi profit. Brza hrana je čak za 60 posto jeftinija od zdrave hrane. Ultra velike kompanije poput Coca-Cole, Nestle, Pepsi, ne žele ostati bez svog profita. Na kraju dana, njima je važno prodati proizvod, a ne hoće li štetiti zdravlju kupaca.
Autor: Katarina Baričić, prof, foto: freepik
