U više medija na naročito Inkubatoru bosanski glumac i humorista Enis Bešlagić iznio je velike zanimljivosti iz svoga života ali i da konačno u 50oj godini želi se okušati u vlastitoj turneji predstava: DA SAM JA NETKO. Duo je razmišljao jeli on taj tip za stand up i odlučio se da će krenuti. Sa 17 godina sam radio po groblju do 1993 sam bio izbjeglica. Htio sam naučiti jezika ali mrtva usta ne govore. Tamo sam odrastao, i tamo gledao grobove, odrastao i običaje i sahrane. Već tada je Njemačka bila otuđena. Čim dođe 10 ljudi to je mnogo ljudi. Za njih. Inače dođe jedno do dvoje ljudi na sahranu. To nisu kao kod nas oproštaji.
MNOGI MLADI GLUMCI SU UMISLILI DA SU DRAGAN NIKOLIĆ I BORIS DVORNIK.
Groblje je bilo blizu najvećeg zatvora u Bavarskoj. Imao sam incident. Dva zatvorenika su se se sakrila u neki grob. Svi helikopteri su se digli nad grobljem i policija. Ja počeo trčati ostavio grablje, uperili u mene cijevi, usro sam se. U tim trenucima da pogineš na groblju pa mi jave obitelji to bi bilo čudo. Vidjeli su da ja ne odgovaram opisu traženoga. Ali tu sam napisao Danche Deutchland. Zapravo htio sam se zahvaliti Njemačkoj koja je primila sve izbjeglice nebitno jesu li naši, Srbi ili Hrvati i morali su trpiti iživljavanje naših izbjeglica koje su pisale grafite i ispoljavale sva nezadovoljstva.
Primjetio je u Beogradu da novopečeni mladi glumci su već kao da su osvojili zvijezde i nemaju respekt prema legendarnim glumcima od kojih se učilo. Mnogi su umislili da su Dragan Nikolić i Bogdan Diklić. Isto tako u Hrvatskoj se ponašaju prema Borisu Dvorniku kao da su ga premašili. Rekao je Enis. „Kod nas legenda postaneš kad umreš. Kažu pa bio je težak ovo ono, ali ja tražim pozitivnu kvaku osobe.“ Iznio je da u Americi na akademiji se uči poštivanju glumačkih stvaralaštva i legendi.
U Sarajevu je igrao kao student sa Ljubišom Samardžićem i Borisom Dvornikom. Zvao bi ih u kuću i spremao im pite te promatrao ih diveći se. Kada su se pomirili Bata Živojinović i Borisu Dvorniku, ja sam bio posrednik u Sarajevu da održavam njihov odnos. Volili su se za vrijeme rata i mrzili preko mene.
Snima i ulogu u seriji Toma u Sarajevu. „Mene je to spucalo jer ja sam gledao scenu gdje sjede Kemo, Tomo i Davorin Popović. Sada bi to nazvali dva konstituivna naroda a zapravo oni to nikada nebi dali da se djele. Nikome nije bitno tko je tko nego tko je čovjek.“ Dragan Bjelogrlić je kao redatelj nikakav. On je i glumac i redatelj ali izrastao je u čudo od redatelja koji spaja uloge. U Beogradu se više cijeni tko je dobar glumac. Srednji teško uspijevaju.
Živi na relaciji Vela Luka, Sarajevo, Tešanj, Zagreb. Podrijetlom je iz Tešnja. Diplomirao je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2001. godine. Ostvario je uloge u više od 30 predstava i filmova serija. Najveću popularnost kod hrvatske publike stekao je nastupajući u seriji “Naša mala klinika”.
Imperij
