Kada govorimo o tjeskobi, traumama, unutarnjim padovima i ranjivosti mladih, rad Gabor Maté često se navodi kao jedan od najutjecajnijih. Na temelju njegovih knjiga, predavanja i intervjua možemo prilično jasno zaključiti – mnogi problemi koje danas vidimo nisu znak slabosti, nego posljedica bola, prilagodbe i nepovezanosti sa sobom.
O mladima, tjeskobi i skrivenoj ranjivosti
Gabor Maté često ističe da su u velikom rastu tjeskobe, ovisnosti, impulzivnosti, emocionalne nestabilnosti, zatvorenosti, kronične napetosti. Maté često govori da mnoga djeca nauče: potiskivati emocije, ugađati drugima, biti “dobri”, djelovati snažno, skrivati bol da bi bili prihvaćeni.
Kasnije takvi odrasli mogu djelovati čvrsto, uspješno i samostalno, ali iznutra nose duboku iscrpljenost.
Najfunkcionalniji ljudi ponekad su najviše odvojeni od vlastite boli.
Neki ljudi ne doživljavaju padove samo kao normalne životne valove, nego kao posljedicu nereguliranog živčanog sustava i starih rana.
To znači: nekome je loš period običan stres, drugome isti stres aktivira traumu, paniku ili osjećaj bezvrijednosti.
Zato nije dovoljno reći samo: “Takav je život.” Treba razumjeti zašto netko pada dublje od drugih.
O prihvaćanju emocija
Jedna od njegovih glavnih poruka je da iscjeljenje počinje kad osoba smije osjetiti ono što je dugo morala potiskivati: tugu, ljutnju, strah, sram, usamljenost. Padovi često postaju gori kada bježimo od emocija.
Kad ih priznamo, one se počinju mijenjati.
O mladima danas
Maté često kritizira društvo koje proizvodi stres, otuđenost i pritisak. Za mlade danas bi vjerojatno rekao da pate u kulturi koja nudi: uspoređivanje, performans identitet, digitalnu izolaciju, pritisak uspjeha, manjak autentične povezanosti, kronični stres.
Dakle, problem nije samo pojedinac nego i okruženje.
Točno je da ljudi imaju uspone i padove. Točno je da mnogi jaki ljudi pate nevidljivo. Ali iza mnogih padova ne stoji slabost, nego povijest boli.
Suosjećanje liječi više nego osuđivanje.
Razlike
Gabor Maté bi nas podsjetio da ne banaliziramo patnju govoreći samo “svima je teško”. Nije svima teško na isti način. Netko nosi običan stres. Netko nosi djetinjstvo. Netko nosi traumu.Netko nosi masku snage.
A prvi korak ozdravljenja često je da to netko napokon vidi.
Pripremio Toni Eterović
